Powered by:
Za one koji žele brzi odgovor: Da. Puno. Za one koji žele znati više slijedi članak. Zapravo, kod onih koji žele brzi odgovor postoji i „ALI“ pa je članak nužan i njima.
Emocionalni razvoj je u psihologiji kompleksan konstrukt i sadrži velik broj karakteristika. Dapače, često se koristi pojam socio-emocionalnog razvoja koji je još širi. Tako razlikujemo temperament i karakter, prema različitim autorima postoji točno određeno vrijeme kad se očekuje da djeca usvoje određene aspekte socio-emocionalnog razvoja, nešto je urođeno, a nešto naučeno…
Jasno je da emocionalni razvoj uključuje emocije i svima je poznato da se one javljaju od prvog dana života bebe. Ono što svakom djetetu od prvog dana treba jest sigurnost. U stvaranju iste u početku primarno sudjeluju roditelji, a kako dijete raste i kako se povećava okolina u kojoj boravi, počinju se javljati i druge važne osobe. Ako ne govorimo o članovima šire obitelji, vrlo značajnu ulogu u ranom razvoju djece imaju odgojitelji kao sekundarne figure.
Za početak – sigurnost
Uloga odgojitelja u stvaranju osjećaja sigurnosti kod djece je najvidljivija prilikom upisa djece u jaslice. Tada djeca doživljavaju separacijsku anksioznost i prvi se put trebaju odvojiti od roditelja. S obzirom da tada većina doživljava visoku razinu stresa i straha, proces adaptacije je pomno osmišljen kako bi se djetetu olakšao prvi period boravka u jaslicama i prvo odvajanje od roditelja. Iznimno je važno da odgojitelji tada razumiju koje emocije djeca doživljavaju i zašto te da u skladu s njima postupaju – budu nježni, topli, strpljivi i pruže utjehu kada ju pojedino dijete treba. Ako dijete u odgojitelju prepozna i osjeti sigurnost, odgojitelj je uspio!
Ako postoji IQ, postoji li EQ?
Prema američkom psihologu Danielu Golemanu, u znanstvenom svijetu poznatom prema popularizaciji i novom viđenju emocionalne inteligencije, EQ ne samo da postoji, nego je i važnija od IQ-a.
Njegov model je sveobuhvatan i kaže da emocionalna inteligencija uključuje sljedeće važne faktore:
1. Samosvijest ili svjesnost vlastitih emocija (prepoznavanje i doživljavanje)
Djeca od najranije dobi doživljavaju cijeli spektar emocija, ali ih nisu od starta svjesna. Baš zato često doživljavaju frustraciju jer ne razumiju što se u njihovim glavicama događa, svjesni su jedino da nije ugodno – posebice kod tuge, straha i ljutnje. Stoga je važno da odgojitelji u skupini prepoznaju kada je dijete u nekoj intenzivnoj emociji te da mu reflektiraju kako se osjeća i verbaliziraju to na djetetu razumljiv način. Kada se to dogodi više puta, dijete će naučiti povezivati svoje stanje sa situacijom te razumjeti kako se osjeća i zbog čega. Posebno je važno da odgojitelji verbaliziraju i opisuju vlastite emocije koje doživljavaju (i ugodne i neugodne) jer tako djeca dobivaju više prilike za učenje i prepoznavanje.
2. Samoregulacija ili kontrola (upravljanje) emocija
Nakon što nauče prepoznati svoje emocije, sljedeći je korak naučiti kontrolirati ih, odnosno izražavati na društveno prihvatljiv način. Ovaj im dio može biti puno teži jer je u njegovoj podlozi temperament koji je djetetu urođen pa ima genetsku predispoziciju reagirati na određen način. Ipak, to neće biti opravdanje za udaranje druge djece, bacanje po podu ili uništavanje imovine pa je važno da dijete od jasličkih dana dobiva povratne informacije o svojim reakcijama te da budu preusmjerene ukoliko je potrebno. Odgojitelji u tome imaju vrlo važnu ulogu – temperamentom težu djecu usmjeravati ka prihvatljivim oblicima reagiranja u frustrirajućim situacijama, a djecu sklonu internalizaciji emocija ka otvorenom izražavanju.
Također, djeca će jako puno naučiti iz emocionalnih reakcija odgojitelja koje mogu vidjeti u odnosu s njima samima, s roditeljima prilikom dolaska ili odlaska djece iz vrtića, s njihovim kolegama. Ono što odrasli često ne rade u prisutnosti djece, a iznimno je važno, jest govorenje o vlastitim reakcijama i davanju isprike ukoliko i kad netko neprimjereno reagira. Iz toga djeca dobivaju poruku da je ponekad teško kontrolirati emociju, ali da svi ponekad griješimo i da je važno to prepoznati te se sljedeći put potruditi reagirati na način da drugog ne povrijedimo.
3. Prepoznavanje tuđih emocija i odgovor na njih (empatija)
Empatija je vještina koja se uči, iako i ona ovisi o temperamentu pa će neka djeca biti sklonija empatičnom ponašanju od druge. Djeca od rane dobi počinju prepoznavati tuđe emocije, a oko četvrte ih godine počinju povezivati i s vlastitima. Zato u ranoj dobi empatična ponašanja budu spontana i nenamjerna, govoto intuitivna, a kasnije postaju planirana i namjerna. Odgojitelji svakodnevno uče djecu empatičnom ponašanju, tj. stavljanju u tuđe cipele i to mogu činiti koristeći različite slikovnice, osmišljavajući predstave i igrokaze, a najjednostavnije kroz zaustavljanje situacije u kojoj je jedno dijete povrijeđeno od strane drugog i poticanje razgovora čiji je cilj da drugo dijete osvijesti svoj postupak i pokuša prepoznati emocije prvog djeteta. Kada djeca nauče prepoznati tuđe emocije, važno je pohvaljivati ih za svako empatično ponašanje kako bi ono postalo sve češće.
4. Motivacija
Motivacija je još jedan aspekt emocionalne inteligencije koji se u ovom smislu vidi u situacijama u kojima se djeca nalaze pred izazovom ili u situacijama u kojima (ne) doživljavaju uspjeh. Većini je prirodno tada doživjeti tugu, ali se i naljutiti i odustati od igre, aktivnosti, zadatka. Kako djeca ne bi odustajala svaki put kad dožive neuspjeh, odgojitelji ih trebaju poticati na nove pokušaje i ohrabrivati u tom smjeru. Dobar način izlaganja djece takvim situacijama jest igranje društvenih igara u kojima postoji pobjednik. Što više puta dožive neuspjeh, češće će doživljavati frustraciju, ali će se s njome i naučiti nositi.
Igre mogu nuditi ili osmišljavati u sobi njihove odgojne skupine ili na vrtićkom dvorištu. Također, djeca često odustaju zbog neuspjeha u grafomotoričkim aktivnostima jer nisu dovoljno precizni u bojanju, pisanju, crtanju zadanih oblika prilikom pripreme za školu. Tada je važno imenovati djetetove emocije, razumjeti ih i prihvatiti, a za dijete je najvažnije da dobije realnu, ali optimističnu povratnu informaciju od odgojitelja – osobe kojoj vjeruje.
5. Optimizam
Ovo je novost koju je Goleman uveo u koncept emocionalne inteligencije. Prema njemu, djecu je važno učiti optimističnom pogledu na svijet i na neugodne situacije koje u trenutku izazivaju frustraciju, tugu ili ljutnju kao na događaj koji se može promijeniti na način da sljedeći put ulože nešto više truda ili napora. Slično kao kod motivacije, važno je da stvaraju momente u kojima djeca mogu doživjeti nezadovoljstvo kako bi u njima učili ne generalizirati i anticipirati neuspjeh u svakoj sljedećoj sličnoj situaciji, već ulagati trud. Jednako tako, vrlo je važno da odgojitelji procjenjuju i hvale trud djeteta i proces zadatka/igre, a ne samo krajnji rezultat.
6. Socijalne i komunikacijske vještine
Kao sve već navedeno, tako i socijalne i komunikacijske vještine jesu nešto što se uči – neka djeca lakše, neka teže. Što su djeca manja, trebaju konkretnije i specifičnije upute odgojitelja kako postupiti u nekoj situaciji. Sukobi među djecom su vrlo česti, ali su i odlična prilika za usvajanje komunikacijskih vještina za razrješavanje sukoba. Isto tako, učenje po modelu je jedan od osnovnih principa učenja različitih ponašanja, pa tako i komunikacije i socijalizacije. Zbog toga je važno da odgojitelji budu svjesni vlastitih komunikacijskih obrazaca. Socijalne vještine uključuju i korištenje humora, stjecanje prijatelja i snalaženje među vršnjacima.
Long story short – jedan dio podloge važne za emocionalni razvoj je urođen, drugi se pak samo uči. Djeca najviše uče po modelu, a osim roditelja kao primarnih figura u životu djeteta, iznimno važnu ulogu imaju odgojitelji kao sekundarne figure budući da djeca više „budnog“ vremena provode s njima, nego s roditeljima. Zbog toga nije teško zaključiti da odgojitelji jako utječu na emocionalni razvoj djece, i u različitim segmentima ako na njega gledamo kao na širok spektar vještina koje nudi Goleman.
Jedno od osnovnih dječjih prava je pravo na obrazovanje. Kvalitetno predškolsko obrazovanje omogućava djeci da izgrade samopouzdanje i steknu vještine za nadilaženje problema kroz sustavnu podršku odgojitelja i igru s drugom djecom. Kako bi se nagradio entuzijazam vrtićkog osoblja, missMAMA i web-shop Pandin brlog biraju vrtić s najzanimljivijim posebnim programom te ga nagrađuju vrijednom nagradom.
