Zanimljivo, kad prođe to prvo zeznuto razdoblje, kad uhvatimo ritam i kad dođemo malo k sebi, a to baš koincidira sa protekom tih famoznih 40 dana, e onda više ne dolazi nitko. I znate koji je jedan od glavnih osjećaja tijekom porodiljnog dopusta? Usamljenost
„Babinje, babine ili puerperij je period koji traje do 6 sedmica, ili 40 dana nakon porođaja, koliko je potrebno da nestanu promjene genitalnih organa nastale tokom trudnoće, i da se oni vrate u stanje prije trudnoće.“ Ovako to osebujno razdoblje definira naša pametna teta Wikipedia.
Ja, manje pametna, ali friško po drugi put mama, imam za to nešto drukčiji opis. Kao prvo, kakav je to uopće naziv „babinje“'?! Možda sugerira da su nam u tom razdoblju od 40 dana na raspolaganju babe, da će nam čistiti kuću, presvlačiti bebu, donositi hranu, kuhati, peglati i sve što ide u paketu. To je možda i imalo smisla kad su tate bili lovci ili farmeri, kada je bio tabu muškome iti ući u sobu kada se bebi mijenja pelena, a kamoli da gospodin osobno umelja ruke govnima. Ali danas, bake su još uvijek radno aktivne u dobi kada dobivaju unučad, idu na jogu, imaju svojih briga, a najčešće žive u drugom gradu. Stoga u najboljem slučaju na babinsku pomoć možemo računati par dana, ali 40?! Dakle, druže snađi se!
Iako, iskreno rečeno, meni bolje odgovara ovaj moderni sistem jer da je mene i malu bilo zatvoriti s babama u kuću, nakon 40 dana bili bi svi zreli za psihosocijalni tretman. Osim toga, ovako i tata dobije priliku podijeliti s nama čari ranog roditeljstva. I sadržaja pelene.
Kad rodilja MORA primiti goste da dođu vidjeti bebu
Naziv babinje ili babine se usto koristi i za razdoblje kada rodilja prema našim dalmatinskim standardima MORA primiti goste da dođu „vidit malu“ i donit poklon, jer bože sačuvaj da prastrina Marica dođe u babine malome prije pratete Vesne. Pa to bi bio neoprostiv skandal i prepričavalo bi se generacijama. Dapače, smatra se sramotom i morate se ispričavati ako ste zakasnili na tih prvih 40 dana. A kad sam pitala mame za potrebe istraživanja prije pisanja ovog teksta, jer san bila uvjerena da je to samo do mene, a drugi da su normalni, odgovori su bili kako slijedi:
Mama 1: „Ajme, babine!!! To mi je gore nego porod!“
Mama 2: „Nemoj mi ništa govorit, neću ih se riješit do Uskrsa!“ (rodila je u srpnju prošle godine, op.a.)
Mama 3: „Ma šta su svi navalili? Di prije? Mali tek zinija na svit, a oni kašlju i kišu svi oko njega! Bože sačuvaj!“
Mama 4: „Ma pusti me, i danas mi dolaze jedni, evo cilo popodne slažem plate, a još me čeka kolač ispeć! A mala reve, nego li ga reve“
Aha, znači ipak nije samo do mene...
Mame bi najradije zabranile babinjske posjete
Zaključila bih dakle da bi većina mama zakonom zabranila babinjske posjete, osim najbližoj rodbini (a neki i njima) i to baš u tih prvih 40, pa i 60-tak dana.
Jer gledajte, većini novih mama, posebno onima kojima je prvi put, prilično je neugodno izvaditi sisu pred rodbinom, i to posebno muževom rodbinom koju vidi možda 3. put u životu i hraniti bebu dok u isto vrijeme odgovara na pitanja o broju šavova „dolje“, intenzitetu trudova i izbacivanju posteljice. Usto ako ima „sreće“ s ranicama na bradavicama ili upalom sisa ili da podoji traju i traju i traaaju, onda je dojenje za vrijeme babinja zaista zvonka radost, kako za bebu, tako i za mamu. Tako se ovim putem javno ispričavam svim mojim babinjarima koji su prosjedili sami po pola sata u dnevnom boravku dok smo nas dvi u sobi izvodile (u početku) prilično mučan ritual hranjenja.
Niti možeš jesti niti piti, a niti sjediti s njima
A i kad uspiješ uloviti 8 minuta između dojenja i nosanja, pa i sjedneš s gostima za stol, ne možeš se ni nasmijati pošteno, da ne govorim kihnuti jer nemaš pojma oćeš li se pred ljudima upišat, oće popucat šavovi ili ćeš napunit uložak već 47. put tog dana. Da stvar bude još gora, niti možeš jest niti možeš pit s njima jer alkohol, logično, ne dolazi u obzir, pršut ni taknit ne smiješ, kao ni sok od naranče, limunadu, išta lisnato ili jakog okusa, išta začinjeno, kavu ili jaki čaj. Ostaje ti samo sjest pristojno na rub stolice jer ti šavovi ne dopuštaju drukčije, i uživat u svojoj šalici bljutavog čaja od koromača, već devetoj od jutros...
Ima tu još situacija da bih mogla knjigu napisat, od jedne koja mi je pred svojim mužem i mojim S. demonstrirala masažu dojki za stimulaciju mliječnih žlijezdi (barem u grudnjaku, ajde dobro), do još jedne koja je sa sobom na babine dovela ni više ni manje nego prehlađeno vrtićko dijete u sezoni gripe. Sve pak možemo svesti na jednu toplu preporuku: pustite mame, tate i bebe bar 40 dana dok ne uhvate ritam s dojenjem, presvlačenjem, dok polako ne počnu prepoznavat koji plač znači glad, a koji umor.
Mama upozorava: Nemojte ljubiti bebe!
Na kraju krajeva, mi žene smo ipak prije svega – žene! Osim najbliže rodbine, ne volimo da nas se gleda dok smo van forme, dok nam curi mlijeko kroz grudnjak za dojenje, dok smo s podočnjacima do koljena, dok ne možemo još ni sjedit kako treba i dok još nemamo pojma jel mali uhvatio bradavicu pod ispravnim kutom za optimalno dojenje. Znaju sve one koje su ovo prošle, ima dana kad se i ne sjećaš kad si zadnji put oprala kosu ili se našminkala, a o nekakvom kozmetičkom tretmanu još mjesecima možeš samo sanjati. Ako uopće uspiješ prvo zaspati...
Ovako stvarno izgledaju mame nakon poroda
Nakon tih famoznih 40 dana više nitko ne dolazi
Zanimljivo, kad prođe to prvo zeznuto razdoblje, kad uhvatimo ritam i kad dođemo malo k sebi, a to baš koincidira sa protekom tih famoznih 40 dana, e onda više ne dolazi nitko. I znate koji je jedan od glavnih osjećaja tijekom porodiljnog dopusta? Usamljenost.
Jelena Vukmirica Makovičić: Kako sam preživjela samoću prve godine
E tada bi nam dobro došlo proćakulat s odraslim osobama jer nam se rječnik uglavnom svede na „gugugiga“. Zato radije pričekajte s babinama koji tjedan, zamijenite onu jaknicu što ste kupili za broj veću i dođite baš s onom pravom svrhom, da popričate s mamom i tatom, malo im radite društvo i vidite bebu, a ne da te babine skinete s dnevnog reda i da se s rodbinom natječete tko će prije doć i još popratno upitat s prizvukom: „Ali još nisi bila vidit malu?“
Jer mala neće nigdje pobjeć, a onih prvih 40 dana koje ta mala provede na miru s roditeljima povezujući se i upoznavajući se na miru i bez stresa, nezamjenjivi su. Roditelji će vam bit zahvalni i bit će baš iskreno sretni što im dolazite. Uglavnom smo tako odgojeni da nećeš nikome reć, a posebno starijim članovima obitelji: „Pa znaš, nije nam sad baš zgodno, dođite za mjesec dana“, iako bi upravo s tim natpisom trebalo napraviti naljepnicu i staviti je na ulazna vrata. Ne ometajte, babine u tijeku!
Tekst je iz arhive missMAME.
