Roditelji Kolumne roditelja 22. travnja 2016.

Djecu ne hvalimo pretjerano dok ispunjavaju svoje obaveze

Danijela Kvesić
Foto: Privatni album
klokanica postala miss7mama.24sata.hr

Vrijednosti koje im prenosimo različito prihvaćaju. Jedan tjedan (ili mjesec) više kudimo jednoga, drugi tjedan drugoga. Jedno vrijeme hvalimo ciljeve koje su postavili, drugi tjedan hvalimo odluke koje su donijeli

Svi roditelji žele da im dijete bude otvoreno i pouzdano. U obitelji s četvero djece to nije neki problem. Kako ide ona uzrečica 'To je nama naša borba dala!', tako je kod nas. Kod naše djece samopouzdanje je osnovni uvjet da nešto dobiješ. Čvrsto stoje iza svojih stavova i samopouzdano ih brane, makar to bila ideja da se pofutrane zimske hlače nose kad je vani 25 celzijevaca. Moram priznati da smo pojmove poput 'fašizma' morali rano svladati.

Sigurno se pitate koji je način. Ima li uopće nekog propisanog načina? Naravno, to je cijeli koloplet  u odgoju, ali posebno bih istakla stupanj pohvala i pokuda. Naravno da svaka dobra majka koja je pročitala ijedan dobar članak ili knjigu zna za omjer pohvale i pokude.

Hvalimo njihove ciljeve i odluke

'Pet na prema jedan' je omiljen u Hrvatskoj. Lagano ga je zapamtiti jer se za primjer koriste prsti jedne ruke u kojem je palac , naravno, pokuda. Međutim (kod nas uvijek postoji međutim) stvari koje djeca rade ili ne rade ne mogu se mjeriti. Vrijednosti koje im prenosimo različito prihvaćaju. Jedan tjedan (ili mjesec) više kudimo jednoga, drugi tjedan drugoga. Jedno vrijeme hvalimo ciljeve koje su postavili, drugi tjedan hvalimo odluke koje su donijeli.

Na primjer, Ivan je cuclao palac i kad je prestao, svojom vlastitom voljom, a ne presingom, dobio je uz pohvalu mali pehar i medalju. Tonka je prestala gristi nokte i dobit će svoju medalju i veliku nacifranu pohvalu. Jer, stvarno smo ponosni. Pušači će znati o čemu govorim.

Normalno i očekivano je da naprave neke stvari

Priznat ćete, imamo sreće jer su zapravo uz pohvalu mogli tražiti bilo što, ali psssst, oni to ne znaju. Oni imaju svoje obveze u kući, usisavaju, operu suđe, vade rublje iz perilice, stavljaju sušiti odjeću i slažu je, slažu svoje igračke. Oni zaista to rade i ne moramo ih nagovarati. Čak se blizanci malo i uvrijede jer perući suđe naprave nered i potroše vode kao Tuheljske toplice.

Sigurno mislite kakve tek pohvale i ovacije tada dobiju. Ali ne, svi pomažu. Postoji mogućnost da im kažemo da su lijepo i temeljito usisali, ali pretjerano 'bravo' ne dobiju. Naročito, za slaganje igračaka. Moraju znati da je normalno i očekivano da naprave neke stvari. Pa kad dođe  ispred nas neki od naših petogodišnjaka odjeven ujutro u čistu odjeću i namjesti širok osmijeh i srneći pogled očekujući pohvalu dobije pogled ispod obrva i pusu za dobro jutro!

Komentari 0

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.