Uz svu nogometnu euforiju, mi dan prije finala slavimo veliki četvrti Iskrin rođendan i da ne zaboravimo, pakiramo se za more! Ne znam kako vi, ali ja nisam žena od pakiranja. Javno priznajem, ne znam sve spakirati u jedan kofer, imam ih oko 4, a uz to 10 vrećica, tri nesesera, dva ruksaka i na kraju još jednu vrećicu
Ovdje nitko nije normalan, nije normalan, nije normalan! Pa ni mi nismo normalni, nismo normalni, nismo normalni! Uz svu ovu nogometnu euforiju, mi dan prije finala slavimo veliki četvrti Iskrin rođendan i da ne zaboravimo, pakiramo se za more!
Muž gleda tekme, urla na TV, dlanovi se znoje, nas dvije ne smijemo ni pisnuti, a ja tipična Croatian woman koja can't keep calm, nemam živce gledati pa kao pospremam stan, a ustvari prebacujem s jedne strane na drugu i tu i tamo bacim oko kad je protivnička lopta daleko od našeg gola ili kad je naša blizu istome.
Iskra u to vrijeme skače po stanu i u sav glas pjeva Viva Croatia, gol, gol, gooolll!
Odgoditi rođendan zbog nogometa?
Da ne govorim da je slavila ročkas dan prije finala, kad joj uostalom i pada rođendan, a poslije utakmice s Englezima, gosti su nas zvali jel možda moguće da ga prebacimo na koji drugi vikend, jer bi išli na finale u Rusiju ili pak gledali utakmicu za treće mjesto koje je toga dana.
Haloooo! Odgoditi rođendan? Nakon što sam tjedan dana sestrom izrezivala likove iz crtića Moj mali poni jer smo imali tematski rođendan, frendica peče tortu već tri dana, jer to nije torta, nego umjetničko djelo, prostor i večera su dogovoreni, baloni čekaju u dućanu, ljudi pozvani, cuga kupljena, napuhanac stiže toga dana u 17 sati. No sve bi se to još i dalo riješiti, ako ne uzmemo u obzir slavljenicu, koja već mjesec dana svako jutro pita - kad će više taj moj rođendan i kad budem puhala svjećice?
Ok, na kraju svi uspijevaju doći, neki idu ujutro u Rusiju, neki ne idu, a na kraju krajeva koga zanima kako su odigrali Engleska i Belgija, osim naravno da moramo biti malo zločesti jer su coming home bez medalje.
Ročkas je protekao u super atmosferi, svi su bili euforični i sretni, a to su osjetila i djeca koja su skakala, plesala i uživala, posebno, naravno, slavljenica koja nije skidala osmijeh s lica.
Kad smo doma dofurali sve poklone, rekvizite, balone, ostatke hrane, stan nam se pretvorio u neprohodnu avanturu. Još 'samo' treba spakirati stvari za more! OMG! Uz tih par sitnica, muž i ja imamo posao koji radimo na poslu, od kuće, s mora, s kreveta i s drugog kraja svijeta.
Volim se do neba, ali nekad bi ih oboje bacila kroz prozor
Uglavnom, htjedoh vam dočarati samo mali dio ove čarobne atmosfere koja vlada u našoj maloj obitelji posljednjih dana.
Ah, tako bih voljela izbliza vidjeti kako izgleda život obitelji kojima kuća uvijek blista, svi se vole, maze, paze, ne idu si na živce, djeca slušaju, mame ne viču, tate ne šize, sve je idealno i savršeno.
Nas se troje volimo do neba, ali brate mili, nekad bi ih oboje bacila kroz prozor ili poslala topom u Mađarsku, kako su meni starci znali reći. Vjerujem da je i obratno. Znamo se posvađati, vikati, psovati, plačemo, smijemo se, pjevamo, plešemo, gazimo po igračkama i rasutim bombonima, ljuti smo i sretni u isto vrijeme i sve je to dio roditeljstva i sve je to normalno i lijepo i vraški stresno!
Previše svi ovih dana idealiziraju sliku obitelji i sve mora biti pic-mic, i mi i djeca, i sve oko nas! Pa nismo roboti, ljudi smo! I da, peče nas savjest kad radimo, a puno radimo, i ne možemo joj se posvetiti u potpunosti, peče nas kad nešto krivo kažemo, kad ustanemo na krivu nogu, ali s druge strane, sve je to život i škola i normalno je da svi nekad imamo žute minute i loše dane. Kad je onih pozitivnih i lijepih dana više od onih kenjavih, sve je to prirodni balans.
Nisam žena od pakiranja
No vratimo se na početak. Vatreni su došli doma, cijeli smo dan proveli radeći, ali s ponosom u srcu, euforija je dijelom gotova i sada se vraćamo u realnost. Srećom, uskoro putujemo na more, što svi baš onako - obožavamo. To je vrijeme za nas i nju, vrijeme u kojem zaista uživamo.
I zato, ajmo na pakiranje! Ne znam kako vi, ali ja nisam žena od pakiranja. Javno priznajem, ne znam sve spakirati u jedan kofer, imam ih oko 4, a uz to 10 vrećica, tri nesesera, dva ruksaka i na kraju još jednu vrećicu u koju potrpam sve što sam zaboravila stavila staviti u preostalih 10. Tu su i kolica koja su se od onih za dijete pretvorila u teretna, jer na plažu idemo k'o rimski car na put.
Zato sam ovo lito odlučila početi pakirati par dana prije i krenuti s onim stvarima koje mogu ranije staviti u torbu. Muku mi uvijek zadaju lijekovi, jer nosim cijelu apoteku, posebno nakon što mi je Iskra zadnje ljetovanje bila bolesna i prvi smo dan mora proveli po bolnicama – neopisivo!
Sa zdravljem nema zezancije i nosimo - SVE! Neizostavni toplomjer, probiotike, sirup za temperaturu, mast za oči, Salvit MultiV multivitamin za djecu, Salvit Orsovit, prašak za pripremu oralne rehidracijske otopine, Trudi tekući puder za spas iziritirane kože, Solgar Astaksantin koji priprema maminu kožu iznutra i naravno, Trudi antibakterijske maramice bez kojih godišnji ne postoji.
Lijekovi su, dakle, spremni u torbici i čekaju polazak, spakirano je i nešto igračaka, no znatno manje nego lani. Ove smo se godine bazirali na slikovnicama i puzzlama za unutra, a igračkama za pijesak za van. Tablet i mobitel davno smo ukinuli, no o tome nekom drugom prilikom.
Do sad smo zauzimali tek pola plaže, a sad je i službeno cijela naša
Od stvari za plažu, ipak je moj muž predvodnik stada i obožava na plaži imati sve što mu treba za lagodan život, ali pod izgovorom – sve je to za dijete. Tako nosi šator pod kojim čita časopis o novim čudima tehnologije, suncobran da ga ne opizdi sunce jer je sposoban izgorjeti baš svaki dan mora, luftić da ne žulja, a baš danas je stigla i nova igračka – ogromni ležaj na napuhavanje. Ok, do sada smo zauzimali tek pola plaže, a sad je i službeno cijela naša. Još kad Iskra raznosi svoje kantice, lopatice i modlice za kule, ima nas uz plažu i u susjednom mjestu.
Pitala je neki dan tatu koliko je more duboko. Rekao joj je da je jako duboko, da cijela kuća i dvorac stanu pod njega pa je mudrica izjavila da bi onda div sigurno mogao do dna u moru.
Kako se bliži odlazak, u vrtiću je sve obavijestila da ona sad ide na godišnji, a svaka druga rečenica je vezana za more. Kad joj je jako sila na WC, kaže da joj se piša tako jako kako je more daleko, a ima osjećaj da je more na kraju svijeta koliko ne može dočekati da dođemo. :)
I ono glavno pitanje koje postavlja svaki dan: Mama, budemo mi živjeli na moru? Jer čim negdje spavamo, onda po njenom tamo i živimo. Zadnji put kad smo se vratili kući odmah je obavijestila bake i dedu da je živjela na moru. :)
A kako je Iskra veća, tako je i nama iz godine u godinu lakše, jer je upoznala sve morske čari i u njima maksimalno uživa i konačno hoda bosa i po pijesku i kamenju te je po cijele dane sposobna loviti puževe i premještati ih s kantice u kanticu i na kraju dana pustiti u more.
Tako da nakon što nađemo hlad, rasprostremo se po plaži, namažemo kremom, stavimo šeširić, napušemo plivalice, luftić, loptu, raspremimo šator, odemo po sladoled, složimo ručnike, popijemo vodu, sigurno će mi ostati vremena da se u miru sunčam i čitam knjigu. Hm!
