Unatoč silnim pritiscima okoline odlučila sam roditi treće dijete

Oduvijek kada bi mi netko spomenuo riječ obitelj, asocijacija na nju bila je majka, otac i dvoje djece. Eto tako, valjda zbog toga što sam odrasla u obitelji gdje nas je bilo četvero. Nikada nisam imala želju imati više od dvoje djece. Isto mišljenje je imao i moj suprug. A onda smo se našli u jednosmjernoj ulici. Ostala sam trudna po treći puta neočekivano. Koliko god zvučalo glupo i neuvjerljivo, ali zaista nas je iznenadilo iako smo tada već bili roditelji dvoje djece i znali smo za rizik nezaštićenog odnosa.

'Imam dvoje djece i stajem na tome'

Pošto sam priopćila suprugu da je test na trudnoću pozitivan, on me u nevjerici gledao i odmah sam po njegovom izrazu lica zaključila da je prestravljen tom činjenicom i da uopće nije oduševljen tim saznanjem. Nastupila su pitanja što ćemo i kako ćemo sada i razdoblje od nekoliko dana šutnje. Naš se odnos zahladio. Međusobno smo se optuživali bespotrebno kao da je riječ o nekom lošem događaju, a ne o novom životu koji je bio u meni.

'Šokiralo me kad sam 4 mjeseca nakon poroda saznala da sam trudna'

Kod mene nije bilo govora o svojevoljnom prekidu trudnoće. Prije negoli sam rodila drugo dijete dva puta me zadesio spontani pobačaj i nisam mogla uopće zamisliti da bih prekinula život. Naprotiv, prihvatila sam ga s odgovornošću kao dar vjerujući da on ne bi bio tu da tako nije moralo biti. Nisam bila spremna na to, ali sam bila spremna žrtvovati sve da ga zadržim.

'Tuga nakon spontanog pobačaja ostaje i u novoj trudnoći'

Negativne reakcije na vijest o trećoj trudnoći

Kad sam se povjerila majci, uslijedila su ona meni tako mrska pitanja: "Pa kako ćeš ti to? Zar ćeš ići na taj rizik? To bi ti bio treći carski, jesi li svjesna koliko je to opasno?" Mama kao mama, uvijek tako brižna i spremna da kritizira i daje prodike. Moj je odgovor na sva ta pitanja dakako bio da ću ja ipak sama donijeti odluku što ću i kako ću dalje. Moja je odluka otpočetka bila jasna. Ja želim roditi to dijete! Ništa me nije u tom naumu moglo poljuljati.

Koliko je rizičan treći carski rez?

Kad bolje promislim, gotovo da sam bila sama u tome. Reakcije okoline na moju trudnoću većinom su bile negativnog karaktera. "Pa niste balavci da se niste čuvali" ili "Troje djece - treba to odškolovati!" Ne trebam uopće spominjati koliki je to udarac na psihu žene u tom stanju, u čijem tijelu divljaju hormoni, koja je ranjiva i osjetljiva na svaku riječ, a kamoli na ovakve optužbe.

Foto: Privatni album

Najstariji sin nije bio oduševljen

Suprug mi je bio podrška, no prve mjesece smo često bili na distanci, jer je i on bio psihički iscrpljen i zabrinut kako će sve to završiti. Kako su mjeseci prolazili popuštao je pritisak i počeli smo se otvarati jedno prema drugome. Konačno smo mogli naglas izreći da će nas biti petero. Zajedno smo uređivali sobu i planirali gdje će koje od djece spavati.

Mama, voliš li brata više nego mene?

Naš najstariji sin vijest o novom članu obitelji nije prihvatio baš najbolje. Prva njegova reakcija je bila uistinu smiješna, ali meni razumljiva. Kad se staviš u položaj djeteta koje već ima jednu sestru i često mu ide na živce (u globalu se vole kao i sva ostala braća i sestre), onda ni ne očekuješ da će skakati u zrak od sreće. Zatvorio se u svoju sobu i glasno protestirao. Naravno, kroz neko vrijeme i on je prihvatio činjenicu da će njegova soba ubrzo biti poprište nereda i vriske dvaju malenih derišta.

'Stariji sin me nagovorio na drugo dijete'

Važno je poslušati sebe jer drugi ne mogu i neće nositi tvoje breme

Danas kad se osvrnem na taj period preispitivanja, očajavanja, na noći provedene u strahu kako ćemo ja i bebač preživjeti porod, najradije bih si isklesala spomenik. Žena je sposobna izvući snagu pitaj Boga otkuda kad joj ista zatreba. Znam da svoju odluku nikada neću zažaliti, a da sam postupila drugačije uvijek bih se propitivala, osjećala krivnju. Važno je poslušati prvenstveno sebe, ostali ionako ne mogu i neće nositi tvoje breme.

Novi život je prekrasan dar koji sam prihvatila unatoč mnogim preprekama koje su mi tada stajale na putu. Danas je to dječak koji je nedavno navršio dvije godine i preokrenuo nam svakodnevicu naglavačke, ali nas je neizmjerno usrećio.