Nije lako savjetovati roditelje, to je sigurno. Nisu sva djeca ista, pa je to još i teže. No, neke stvari mogu se predstaviti kao univerzalne i treba ih izbjegavati.
Znaš ono kako ti dijete kaže „Neću!“ i ti poludiš? E, pa takav jednako odlučni neću trebaš reći za neke tehnike koje u svom roditeljstvu ili „roditeljevanju“ sigurno koristiš. To su neke tehnike i strategije za koje su možda bile na tvom popisu koji „nikad nećeš raditi“, ali – onda postaneš roditelj. Izvukli smo 5 takvih strategija koje jedna savjetnica za roditelje, Amy McCready, uvijek preporuča izbjegavati, a izbjegava ih i sama.
To su sve tehnike koje nisu u pravilu loše, odnosno ne misli niti jedan roditelj loše kad to radi, ali ne pomažu baš u ostvarivanju onog što roditelj zapravo želi time postići. Naravno da će nam ipak nekad pobjeći ovakva „Nemoj“ ili „Moraš“ rečenica, ali možemo se barem potruditi da to izbjegnemo.
1. Nikad nemoj plaćati obavljanje poslova
Ne bi li bilo divno kad bi tebi netko platio za pranje posuđa? Ili za usisavanje? A zamisli čak da ti plate za svaki obrok! Tako se osjećaju djeca kad im platiš za obavljanje nekog posla. Nije loše, zar ne? No, razmisli malo o drugoj strani. Time im zapravo štetiš u smislu da narušavaš njihovu radnu etiku. Odnosno na taj način dijete odraste misleći da je jedini način da obavlja kućanske poslove – uz plaćanje.
To nije ono što želimo. Mi želimo da dijete shvati da nam može i želi pomoći, da jednostavno treba odraditi neke poslove i da tu nema izbjegavanja niti to ovisi o dobroj volji, te da je to stvar odgovornosti i ustrajnosti. To je nešto što je timski rad na neki način i to se mora odraditi.
2. Nikad ne stavljaj djecu u „time-out“
Time-out je popularna tehnika – isključivanja djeteta zbog neprimjerenog ponašanja, odnosno slanja djeteta u kut ili na stolac za „zločeste“. Svaki učinkoviti postupak discipliniranja djeteta treba odraditi posao tako da se zadrži snažna povezanost između djeteta i roditelja, a ova tehnika to ne čini. Ako dijete samo pošalješ u kut, to neće riješiti problem, a vaša će veza biti narušena.
Osim toga, tehnika time-outa djeci daje do znanja da su – loša. A kad se dijete osjeća kao da je loše, onda se počinje tako nekako i ponašati, umjesto da uči nova, pozitivna ponašanja. Djeca najbolje uče kad je veza između njih i roditelja snažna i sigurna. Kad se dijete loše ponaša, onda je najučinkovitije biti u trenutku prisutan, pomoći im umiriti se i ispraviti ponašanje u budućnosti.
3. Nikad ne „lijepi“ oznake
Roditelji uvijek djeci prilijepe neku etiketu koja često ustraje – pametno malo, ljepotica, pomagač, divljak… Nećeš vjerovati, ali čak niti one pozitivne oznake ili etikete nisu dobra stvar. Te etikete uvijek potiču usporedbu i natjecanje između djece. Kad je jedno dijete sportaš, onda se sva druga oko njega osjećaju kao da nisu baš sposobni za sport. Kad jedno dijete pozovemo i zamolimo svog pomagača da nam uskoči s nečim, drugi gube priliku da i njima poraste samopouzdanje i da ih trebaš.
Ovakvim etiketama, ma kakve one bile, djecu stavljamo u kategorije. Ako je neko dijete „izbirljivo“ što se tiče hrane, teško će i kušati novu hranu jer – to nije za njih. Dijete koje „ima smisao za glazbu“ možda se neće htjeti okušati u sportu jer to nije za njih.
Na kraju krajeva, ovakve oznake djeci zapravo govore da se ne trebaju niti truditi biti dobri u nečem drugom, ali i u tom u čem su jako dobri – jer su odlični.
4. Nikad ne sili dijete da pojede sve s tanjura prije deserta
Slatkiši trebaju biti ponuđeni bez obzira na jelo. Ako ih jedu svi, onda jede i dijete. Ne govorimo da je stvar u tom da se moraju jesti slatkiši, nego o tome da bilo kakvog prisiljavanja na jelo ne stvara dobre temelje za pozitivno hranjenje i jelo će uvijek postati borba. Tako se zapravo zdravo hranjenje stavlja u drugi plan i povećava tenzija između roditelja i djece.
Isto tako, niti pomisao da je desert nagrada za konzumiranje „manje fine“ ili „manje poželjne“ hrane nije dobra. Ne želimo da dijete odraste misleći da blitva nije fina, ali ju moramo pojesti da bismo dobili desert.
5. Nikad nemoj udariti po guzi
Mnogim roditeljima je ovo ipak posljednje za čim posežu, kad više ne znaju što bi, a moraju i žele postići cilj. No, brojna su istraživanja pokazala da svaki takav događaj zapravo povećava agresivnosti kod djeteta, potiče laganje i izbjegavanje kazne, te narušava odnos roditelj-dijete.
Udarac po guzi će možda zaustaviti ponašanje djeteta u trenutku, ali neće riješiti problem niti približno.
A tu je još jedno pravilo, koje nije među ovih 5, ali je vrlo vrlo važno.
6. Nikad nemoj biti prestrog(a) prema sebi
Nitko nije savršen. No, ako se svjesno trudiš izbjegavati ove strategije koje nikako ne pomažu, to će već biti jedan važan korak naprijed prema odgajanju nevjerojatnog i nesavršenog djeteta koje obožavaš. I to je ono što želiš.
