Bože, zašto se ovo dogodilo? Zašto za moje greške nisi kaznio mene, zašto mi već drugi put oduzimaš srce. Okrenem se na drugu stranu i ugledam njega, spava. Anđeo mali, isti je tata. Bože, opet ja, hvala ti. Hvala na njemu. Dao si mi najveći poklon i najveću radost u životu
Naša čitateljica, mama dječaka, čiji muž radi u Njemačkoj, podijelila je svoje iskustvo gubitka dviju trudnoća u nadi da će pomoći svima koji su proživjeli isto.
Želite li podijeliti svoju priču s nama, javite nam se na e-mail: klokanica@klokanica.hr
"Prošle godine za Božić sam izgubila bebu u sedmom tjednu trudnoće. Sve je bilo gotovo u jednom danu. I nekako sam to i preboljela jer sam imala sina od nepune dvije godine. U drugom mjesecu ove godine ponovo saznam da sam trudna. Sreća nije mogla biti veća. I sin se već privikao da će dobiti seku. Četiri i pol mjeseca trudna, sve u redu, pregled prošao odlično i onda se ujutro probudim sva mokra. Došla sam na pregled i rekli su mi da je voda krenula i da nema budućnosti za bebu. Izgubila sam još jednu nadu u život i sve oko mene. Prošla sam i taj najgori dio u bolnici, rodila curicu. Sve mi se rušilo dok nisam došla kući i vidjela sina kako spava. On je moja snaga za dalje. I ne odustajem zbog njega", ispričala nam je, a za sve žene koje proživljavaju ili su proživjele bolno iskustvo gubitka djeteta, napisala je prekrasno pismo.
Budim se jutros, opipam trbuh, suze kreću. Još jedno jutro kada sam pomislila da je sve ovo ružan san. Pokušam se i uštipnuti, možda još spavam, suze više ne mogu zadržati, klize jedna za drugom niz obraze.
Bože, zašto se ovo dogodilo? Zašto za moje greške nisi kaznio mene, zašto mi već drugi put oduzimaš srce. Okrenem se na drugu stranu i ugledam njega, spava. Anđeo mali, isti je tata. Bože, opet ja, hvala ti. Hvala na njemu. Dao si mi najveći poklon i najveću radost u životu.
Pismo mame koja je izgubila bebu u 9. mjesecu trudnoće
Pomazim mu lice. Tako je meko. Poljubim ga. Sine, možda nisam najbolja majka na svijetu. Branim ti razne stvari, viknem na tebe i lupim te po guzi. Ali vjeruj mi, živote moj, sve to radim kako bih te naučila onome što su moji roditelji naučili mene. Neće ti život biti lak, kroz mnoge prepreke ćeš morati prijeći, svašta ćeš na leđima morati prenijeti. Ali ja ću uvijek biti tu za tebe. Svaku tvoju brigu stavit ću na svoja leđa, svaku tvoju suzu obrisat ću i na svoje srce staviti samo kako ti ne bi morao.
Za sve ono što ne budem mogla ja, tu je tvoj otac. Čovjek kojeg rijetko vidiš. Čovjek koji se tamo daleko bori da tebi bude bolje. Da ti ništa u životu ne fali. Znam sine, fali ti on, ali svaki put kad tebe boli boli i njega. Kad si ti sretan i on je. Tu je. Uz tebe. Možda ga ne vidiš, ali nikada se nije maknuo od tebe. Voli te isto koliko i ja. Ti si naš smisao u životu. Jedni druge držimo na okupu. Stvaramo jednu cjelinu. Ne bi mogli biti razdvojeni.
'Imam troje zdrave djece, ali i tri pobačaja iza sebe'
Sine, spavaj. Prespavaj sve ružne stvari u životu. Probudi se sa najljepšim osmjehom i pokazi svima koliko si jak. Koliko snage imaš već sada. Iako si malen, pokaži im svoju veličinu. Okrećem se na drugu stranu, obrišem suzu i nasmijem se. Uz njih mogu sve. To je moj smisao života. Čovjek koji se bori za nas i sin koji mi vraća osmijeh na lice i snagu za novi dan. Hvala ti Bože.
Želite li podijeliti svoju priču s nama, javite nam se na e-mail: klokanica@klokanica.hr
