Roditelji Sretna mama 19. kolovoza 2015.

Stručnjaci: Odgajajte djecu bez udaranja

nasilje kazna kažnjavanje
Foto: Thinkstock
klokanica postala miss7mama.24sata.hr

Odgajatelji predškolske djece, pedagozi, psiholozi i sveučilišni profesori objašnjavaju koje su posljedice odgojne metode 'malo po guzi' te predlažu što napraviti umjesto batina

Potaknuta raspravama i različitim istupima u medijima, osjećam profesionalnu i roditeljsku obvezu napisati nekoliko riječi o metodi "malo po guzi" u odgoju djeteta. To činim uz podršku preko dvjestotinjak sustručnjakinja i sustručnjaka koji su većinom i sami roditelji, a koji su po zanimanju odgajatelji predškolske djece, psiholozi, pedagozi ili sveučilišni profesori, zaposleni u vrtićima, na fakultetima i znanstvenim institutima diljem Republike Hrvatske. Neovisno o tome gdje smo zaposleni i koliko imamo godina profesionalnog staža, svi dolje potpisani dijelimo stav kako za metodu "malo po guzi" u odgoju djece nema mjesta, što ćemo ukratko obrazložiti.

U današnje vrijeme odgajati dijete nije nimalo lako. Biti kvalitetan roditelj možda je i najteži od svih "poslova" kojim se čovjek može baviti. Zato je današnjim roditeljima, i to više nego ikad ranije, u tome potrebna podrška i pomoć. Jer, željeti djetetu najbolje i prema njemu postupati u najboljoj namjeri, često nije dovoljno. U čemu je problem?

beba plač plakanje majka mama | Author: Thinkstock Foto: Thinkstock

Često se pod odgojem pojednostavljeno misli na discipliniranje djece, koje se onda uglavnom svodi na različite oblike kažnjavanja. Jer, može se činiti se da je to najjednostavniji i najučinkovitiji put učenja djeteta prikladnom ponašanju.

'Ja sam Doris i udarila sam svoje dijete po guzi'

Na primjeru nedavno iznesenom u medijima, vidjeli smo kako velik broj roditelja kao sredstvo odgoja zastupa i koristi udarac djeteta "po guzi". Iako se unazad nekoliko desetljeća taj broj smanjio, još uvijek oko dvije trećine roditelja u Republici Hrvatskoj smatra kako je u redu dijete povremeno kazniti udarcem. To opravdavaju argumentima poput "od laganog udarca po peleni djetetu neće biti ništa", "i nas su tukli pa smo ispali ok", "ja sam roditelj i imam pravo svoje dijete odgajati kako hoću" i sličnim. Iako u Republici Hrvatskoj bilo koji oblik fizičkog kažnjavanja djece nije dozvoljen, smisao ovog našeg obraćanja nije razmatrati zakonske odredbe niti njihovu opravdanost (koja svakako postoji). Naprotiv, ovime želimo razjasniti neke znanstveno dokazane činjenice u vezi odgoja djece te roditeljima ponuditi mogući odgovor na pitanje "što umjesto batina?". Jer, ne samo da alternative udarcima postoje nego udarci djeteta u odgoju uopće nisu alternativa niti bi to trebali biti.  

Kako odgajati djecu bez kažnjavanja?

Postaju li djeca neodgojena i delikventna zbog nas?

Mnogi se roditelji opravdano brinu hoće li svoje dijete uspjet dobro odgojiti, s obzirom na brojne izazove vremena u kojemu živimo. S pravom se pitaju: "Što ako djeca postanu razmažena, neodgojena, nemoguća, delinkventna?!" Uostalom, svakodnevno u medijima imamo priliku vidjeti primjere takve djece. No, mogli bismo se pitati i ovo: kada, kako i zašto djeca postaju takvom? Postaju li djeca stvarno neodgojena i delikventna jer ih se premalo tuklo? Ili takvima postaju upravo stoga što ih se jest tuklo? Uostalom, rađaju li se djeca "zločesta" pa ih odgojem treba popraviti ili na svijet dolaze dobra, ali se neka od njih negdje na putu odrastanja "pokvare"? Ako je točnije ovo potonje, što je tome uzrok? Je li uzrok barem djelomično u nama, odraslima? Ako jest, ne bismo li, barem u nekim stvarima, trebali poći od "popravljanja" sebe? Možda je ovo pravi trenutak za propitivanje i donošenje takve odluke.

Zbog čega je udaranje djeteta loše?

Kad roditelji u odgoju djece koriste udarce, to čine rukovođeni idejom da će time djetetu "postaviti granice" tj. smanjiti učestalost nepoželjnih ponašanja, a povećati učestalost poželjnih. Krenemo li od pretpostavke da se nečijim ponašanjem može upravljati sustavom nagrada i kazni (što se u psihologiji naziva operantnim uvjetovanjem), tad valja imati na umu da će kazna (npr. udarac) biti djelotvorna samo ako se primijeni svaki put kad se nepoželjno ponašanje pojavi: odmah, a ne s odgodom. Naravno da to u stvarnom životu nije uvijek moguće, jer roditelji ne mogu u svakom trenutku biti prisutni kako bi sankcionirali neprikladno ponašanje djeteta. Tako ista ponašanja djeteta ponekad prođu "kažnjeno" a drugi put "nekažnjeno", ovisno o tome je li netko od roditelja u datom trenutku bio u blizini.

nasilje kazna kažnjavanje | Author: Thinkstock Foto: Thinkstock

Dijete tu povezanost brzo može razumjeti pa nepoželjna ponašanja izbjegavati samo u prisustvu roditelja. Hoćemo li time biti zadovoljni? Vjerojatno ne, jer nam je cilj postići upravo suprotno od toga: samostalno i odgovorno dijete koje se ponaša primjereno (pristojno) i kad nema roditelja u blizini. I to zato što razumije razloge zbog kojih se na određeni način treba ponašati, a ne iz straha od sankcije

Postoji još jedan razlog zbog kojeg kažnjavanje djeteta udarcem nije najbolji izbor roditelja. Naime, njime se djetetu ne daje smjernica kako se ponašati bolje od onog što trenutno čini. Sama po sebi, kazna dijete ne uči boljem ponašanju. Boljem ponašanju ga može učiti roditelj, koji je djetetu jako važan i zbog toga mu predstavlja snažan model. Nažalost, roditelj je snažan model djetetu i onda kada ga udara. 

Učimo ih da je u redu tući ljude koje voliš

Bitno je istaknuti još nešto: razlika između udarca "samo malo po peleni" i stvarnog fizičkog zlostavljanja djeteta nije toliko velika koliko se na prvi pogled može činiti. Jer, pitanje nije samo jačine udarca nego i principa koji u podlozi udarca stoji. Slično

nasilje kazna kažnjavanje | Author: Thinkstock Foto: Thinkstock

kao što za osobu koja ukrade neki predmet u trgovini nije najbitnija veličina i cijena ukradenog predmeta: sam čin krađe čini ga lopovom.  Naravno, svaki roditelj (najviše) voli svoje dijete i sve što za dijete čini – čini iz ljubavi i brige. Upravo iz ljubavi i brige, odlučuje se i na kažnjavanje udarcem. No, pitajmo se: što dijete zapravo može naučiti od roditelja koji ga "iz ljubavi" udari?  Iz toga može naučiti: u redu je tući ljude koje voliš! U redu je da te ljudi tuku! A upravo je to podloga za niz obiteljskih drama: muževi koji ljubav prema supruzi pokazuju udarcima često su u djetinjstvu bili udarani. Razlika je samo u jačini udaraca – oni su dobili malo "po guzi", a supruge?!

Otkud nam poriv da udarimo dijete?

Uvjetno rečeno, odgoj temeljen na principu "malo po guzi" ima jednu prednost: rezultat je vidljiv odmah i on se (najčešće) očituje u trenutačnom prekidu neprikladnog ponašanja djeteta. Nažalost, odgoj mnogih vrijednih stvari nije vidljiv odmah, jer "putevi koji vode do najboljih mjesta obično nisu i najkraći putevi". U kontekstu odgoja djeteta, dulji put je onaj koji mu pomaže razvijati se u samostalnu, samosvjesnu, odgovornu i zadovoljnu osobu, koja čini dobre stvari jer ih razumije i jer u njih vjeruje. To se zove odgoj vrijednosti. A vrijednosti se uče (stječu) u obiteljskom, vrtićkom i školskom okruženju u kojemu se svi (odrasli međusobno i s djecom) razumiju i uvažavaju, ponašaju na društveno prihvatljiv način i vole ljubavlju koja nikog ne boli.

majka mama dijete ljubav | Author: Thinkstock Foto: Thinkstock

Nismo li u stanju djetetu osigurati takvo okruženje odrastanja, nemojmo barem za to okrivljavati (i udarati) njega. Jer, dijete u svakom trenutku čini najbolje što zna s obzirom na to što je (u ranom djetinjstvu uglavnom od nas) imalo priliku naučiti. A je li to što od nas ima priliku učiti baš ono najbolje?!

Jesu li djeci potrebne kazne?

Zaključujemo porukom: odgoj je umijeće koje se uči kao i svako drugo umijeće. Nije pogrešno pitati, svoje postupke propitivati i kontinuirano učiti, makar i na vlastitim greškama. Jer, greške su sastavni dio učenja. Ali, pogrešno je griješiti a pritom na svojim greškama inzistirati, ponavljati ih i neznajući, pogrešne postupke drugima nuditi kao model. 

Supotpisnici - odgajatelji, pedagozi i psiholozi koji se profesionalno bave djecom rane i predškolske dobi:

Adam Bilal, odgajatelj, Dugo Selo
Ana Budimir, odgajatelj, Karlovac
Ana Franko, odgajatelj, Novi Vinodolski
Ana Košćak, odgajatelj, Zagreb
Ana Krebelj, odgajatelj, Rijeka
Anamari Šumiga, odgajatelj
Anamarija Bezina, odgajatelj, Trogir
Ana Zujić Židanić, odgajatelj,  Zagreb
Andrea Bobić, odgajatelj, Zagreb
Andreja Sedlar, mag. paed., Varaždin
Anita Đerek, odgajatelj
Anita Golubić, odgajatelj, Zagreb
Anita Kunštek, odgajatelj, Zagreb
Anita Mucak, odgajatelj, Zagreb
Ankica Mueller, odgajatelj, Đakovo
Adrijana Višnjić Jevtić, prof. predškolskog odgoja, Čakovec
Arijana Banić Križaj, odgajatelj, Tampere (Finska)
Barbara Štimac, odgajatelj, Umag
Biba Hutinski, odgajatelj,  Varaždin
Božica Košutić, odgajatelj, Križevci
Brankica Pejak, odgajatelj, Velika Gorica
Gordana Sekulić, odgajatelj, Daruvar
Brankica Radovanović, odgajatelj, Solin
Daria Antonović, odgajatelj, Novalja
Darija Šimunković, odgajatelj 
Darinka Vrbanec, odgajatelj
Dijana Peretin, odgajatelj, Karlovac
Dinka Barešić, odgajatelj, Ivankovo
Dora Matana Vilić, odgajatelj, Rijeka
Dubravka Beganović, odgajatelj, Zagreb
Dalija Perić Pap, mag. paed., Osijek
Dubravka Luketić Sabo, mag. paed., Vukovar
Edina Habibović, odgajatelj, Rijeka
Elvira Terzić, odgajatelj, Rijeka
Ema Bećirević, odgajatelj 
Erna Bećirević, odgojitelj, Zagreb
Franica Lasić, prof. predškolskog odgoja, Konavle
Franka Miko Matošević, odgojitelj, Zagreb
Gordana Ivas, odgojitelj, Velika Gorica
Gabrijela Močibob, mag. paed., Novigrad Istarski
Karmen Pavlic, mag. paed., Dugo Selo
Kristina Mlinarić, mag. paed., Zagreb
Sandra Erceg, mag. paed., Selce
Štefanija Grozdek, mag. paed., Zagreb
Vlatka Pobor, mag. paed., Selce
Senada Logarušić, mag. paed., Slavonski Brod
Halina Maria Pašuld, mag. paed., Daruvar
Ines Benić, odgajatelj, Zagreb
Ines Kuharić, odgajatelj, Zagreb
Iris Kežić Glamuzina, prof. predškolskog odgoja, Zagreb
Iva Rašlić, odgajatelj, Zagreb
Ivana Jenik, odgajatelj, Zagreb
Ivana Jurina, odgajatelj, Zagreb
Ivana Koščak, odgajatelj, Koprivnica
Ivana Kranželić, odgajatelj, Legrad
Ivana Kraljević, odgajatelj, Rakov Potok
Ivana Malović, odgajatelj, Duga Resa
Ivana Morgana Hazenauer, odgajatelj, Osijek
Ivana Perić, odgajatelj, Ivankovo
Ivana Spajić Gudelj, odgajatelj, Zagreb
Ivana Prpić, odgojitelj, Zagreb
Jasmina Vrbančić, odgajatelj, Zagreb
Jasminka Cigić, odgajatelj
Jelena Dragičević, odgajatelj, Senj
Jelena Kulišić Barčot, odgajatelj, Konavle
Jelena Premec, odgajatelj
Katarina Linardić, odgajatelj, Krk
Katija Bajrić, odgajatelj
Katija Borčić, odgajatelj, Solin
Katja Ivančić, odgajatelj, Split
Klaudija Martić, odgajatelj, Dugo Selo
Krešimir Plantak, odgajatelj, Varaždin
Kristina Lach Žeger, odgajatelj, Dugo Selo
Kristina Trglačnik, odgajatelj, Zagreb
Lana Jugović, odgajatelj, Zagreb
Lana Pešl, odgajatelj, Velika Gorica
Leona Detić, odgajatelj, Varaždin
Lucija Vulić, odgajatelj, Vrbovec
Ljiljana Armanda Ribičić, odgajatelj, Split
Maja Babić, odgajatelj, Osijek
Maja Bižaca Hrepić, odgajatelj, Split
Maja Derniković, odgajatelj, Zagreb
Maja Hodalić, odgajatelj, Zagreb
Maja Patajac, odgajatelj, Zagreb
Maja Sladić Mratinović, odgajatelj, Dubrovnik
Manuela Margetinac, odgajatelj, Kornić
Mara Sardelić, odgajatelj
Margareta Škofljanec, mag. paed., Zagreb
Marica Radić Frančešević, odgajatelj, Marina
Marija Pranjić, odgajatelj
Marija Zelić, odgajatelj, Osijek
Marijana Cmrečnjak, odgajatelj, Slavonski Brod
Marijana Glavinović Liović, odgajatelj, Zagreb
Marijana Kurtović, odgajatelj, Slavonski Brod
Marijana Varga, odgajatelj
Marina Barjaktarović, odgajatelj, Metković
Marina Ćorluka, mag. paed., Slavonski Brod
Marina Lančić, odgajatelj, Ivanec
Marina Macinger, odgajatelj,  Slatina
Marina Matković, odgajatelj, Slavonski Brod
Marina Pavlović, odgajatelj, Zagreb
Marina Petrović, odgajatelj, Zagreb
Marta Radotić, odgajatelj, Zagreb
Martina Cvetko Sever, odgojitelj, Zagreb
Martina Drinković, odgajatelj 
Martina Hoblaj, odgajatelj, Mursko Središće
Martina Ivić, odgajatelj, Zagreb
Martina Petrović, odgajatelj
Martina Trnka, odgajatelj, Zagreb
Martina Vinković, odgajatelj, Zagreb
Martina Vrhovec, odgajatelj, Zagreb
Maša Basara, odgajatelj, Rijeka
Matilda Jukić, odgajatelj, Velika Gorica
Melita Adamović, odgajatelj, Zagreb
Milana Taloš Lopar, odgajatelj, Dugo Selo
Milica Beličev, odgajatelj, Zagreb
Mirena Bece, mag. paed., Zagreb
Mirna Jakovljević, odgojitelj, Rijeka
Miroslava Krzmanović, odgajatelj, Zagreb
Morena Scotti Andrić, odgajatelj, Rijeka
Nada Babić-Čavrak, odgajatelj, Sisak
Natalija Gobin, mag. paed., Šibenik
Natalija Ulrich Pećarina, odgajatelj, Zagreb
Natalija Vajdić Ključe, odgajatelj, Split
Nevenka Banjanin, odgajatelj,  Zagreb
Nikola Perlić, odgajatelj, Šibenik
Nikolina Kroflin, odgajatelj
Petra Klasić, odgajatelj,  Zagreb
Petra Palčić, odgajatelj, Samobor
Petra Zubak, odgajatelj, Zagreb
Pina Ivančan, odgajatelj, Zagreb
Renata Makovec, odgajatelj, Varaždin
Romana Majstorović, odgajatelj, Zagreb 
Rosalie Bennet, odgajatelj
Sanja Jurić, odgajatelj, Solin
Sanda Mekandžiev, odgajatelj, Orebić
Sandra Miculinić, odgajatelj, Bribir
Sandra Troskot-Ugrčić, odgajatelj, Pula
Sanja Baljak, odgajatelj
Sanja Kardum, odgajatelj, Rijeka
Sanja Perželt-Kukec, odgajatelj, Zagreb
Sanja Predrijevac, odgajatelj, Zagreb
Sanja Simić, odgajatelj, Zagreb
Sanja Sokač, odgajatelj, Koprivnica
Sara Lacmanović, odgajatelj,  Rijeka
Sara Stjepanović, mag. paed., Pula
Sascha Soukup, odgajatelj, Požega
Sayaka Orsolić, odgajatelj
Slađana Božić-Hercigonja, odgajatelj, Varaždin
Snježana Turković, odgajatelj, Rab
Stefania Hasimi, odgajatelj, Poreč/Vrsar
Sunčana Gavranić, odgajatelj, Split
Tamara Navratil, odgojitelj, Rijeka
Tanja Car-Kolombo, odgajatelj
Tanja Hrvatin, odgajatelj, Rijeka
Tanja Šantić, odgajatelj, Split
Tatjana Kelnerić, odgajatelj
Tatjana Vorih, odgajatelj, Sv. Križ Začretje
Terezija Guštek, odgajatelj
Tihana Blumschein, odgajatelj
Tina Skoko, odgajatelj, Zagreb
Valentina Petrić, odgajatelj, Varaždin
Valentina Pleše, odgajatelj, Zagreb
Vanja Dobša, odgajatelj, Čakovec
Vedrana Jukić, odgajatelj, Zagreb
Vesna Števinović, odgajatelj, Novska
Višnja Vekić Kljaić, prof. predškolskog odgoja, Osijek
Zlata Tušek, odgajatelj, Zagreb
Žana Jelinić, odgojitelj, Zagreb
Željka Merkl, odgojitelj
Željka Superina, odgajatelj, Rijeka
Željka Šimunić, odgojitelj, Punat
Tatjana Maršić, prof. primarnog obrazovanja, Čačinci
Maja Križman Roškar, učiteljica razredne nastave, Zagreb

Ana Budimir, prof. psihologije, Karlovac
Dunja Juričić, mag. psych., Virovitica
Karmen Židić, dipl. psiholog, Orebić
Nikolina Essert, prof. psihologije, Dugo Selo
Sonja Pribela Hodap, univ. spec. savjetodavne psihologije, Viškovo
Žana Pavlović, spec. školske i predškolske psihologije, Split

Ana Tomac, pedagog, Virovitica
Andrea Jamičić, pedagog, Zagreb
Andrijana Roko, pedagog
Anita Malašić, mag. paed., Buzin
Barbara Mikluš, pedagog, Umag
Dijana Markota, pedagog, Osijek
Ida Somolanji Tokić, pedagog, Osijek
Irena Ivaštanin, pedagog, Zagreb
Ivana Matijević, pedagog, Zagreb
Ivna Batarelo, pedagog, Imotski
Lidija Redžepović, pedagog, Zagreb
Ljubimka Hajdin, pedagog, Varaždin
Maja Blažević Kauzlarić, mag. paed., Rijeka
Maja Hudić, pedagog, Velika Gorica
Maja Obućina, pedagog, Rijeka
Mara Malenica, pedagog, Zagreb
Marina Marghetti, mag. paed., Rijeka
Mirela Medved, pedagog, Zagreb
Sanja Kolarić Piplica, pedagog
Sanja Margeta, pedagog, Rijeka
Tea Hren, pedagog, Zagreb
Vesna Kašuba, pedagog, Zagreb
Višnja Milačić, prof. pedagogije i sociologije, Biograd

Antonija Balić Šimrak, izv. prof. art., Zagreb
Doc. dr. sc. Ivana Visković, pedagog, Makarska
Prof. dr. sc. Andreja Brajša-Žganec, psiholog
Prof. dr. sc. Anka Jurčević-Lozačlić
Prof. dr. sc. Edita Slunjski, pedagog, Zagreb
Prof. dr. sc. Jasminka Zloković, pedagog, Rijeka
Prof. dr. sc. Lidija Vujičić, pedagog, Pula
Prof. dr. sc. Maja Ljubetić, pedagog, Split

  • Važna obavijest
    Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Miss7Mama dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Miss7Mama te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
  • kajak2

    Zašto se uporno batine uspoređuju s odgojem i to dobrim, a neudaranje dijeteta propustom odgoja, odnosno, automatski se poistovjećuje s razmaženošću?! Isto tako od kud mnogima mišljenje da su nekad djeca (mislim na danas odrasle ljude, teško mi je odrediti koje bi to bile generacije), većinom prošla odgojnu metodu udaranja. Djeca su podjednako bila udarana i onda i sada, samo što je nekad bilo normalno dijete udariti u javnosti, a danas se tome više pribjegava između vlastita četiri zida, što i potvrđuje veliki broj današnjih zagovornika "fliski po guzi". Ja nisam bila udarano dijete, rođena sam 70-ih, i ispala sam skroz dobro. Moja mama kaže da je svaki dan dobivala batine od svoga oca i da čak nije ni plakala jer je mislila da ne smije. Neću sada ulaziti u njezin psihološki profil, ali da u njoj ima mnogo raznoraznih nesigurnosti, ne treba biti odveć velik psiholog da bi se to zaključilo. Zapravo sam htjela reći da je istina da smo većinom (bilo je i onda itekako nepopravljive djece), ipak poštovali odrasle. Sjetite se, nije vas dobar 'drug/drugarica' iz škole morao/la udariti da biste imali poštovanje prema njima. Dakle, tome nije bio razlog količina batina koju smo/su/ste ili nismo/nisu/niste primili, nego smo odrastali u sasvim drukčijim socijalno-ekonomskim okolnostima nego danas, bez utjecaja visoke tehnologije, globalnih medija, potrošačkih napasti koje su nekada bile nezamislive, a mnogi od nas ih tek željni. Današnja mladost koje se grozimo je takva jer im se pruža puno više nego se može i smije, a pritom će mnogi roditelji dati sve od sebe da im priušte ono što oni nisu imali i još više od toga. I tu zapravo leže uzroci  'iskvarene' mladeži, kojoj još kad se pridodaju „blagodati“ spomenutih tehnologija i medija, vrlo popularnih političkih korektnosti prema svakome i svemu…, onda se toj 'iskvarenosti' ne nazire kraj. Premda sam mišljenja da se i s time pretjeruje jer postoji hrpa divne i pristojne djece koja su zapravo i u većini, samo što smo skloniji uočavati lošije od dobroga. A što se tiče batinjanja bilo koga, a osobito djece i osobito one najmanje – jedno veliko NE!

  • e_mail

    Usporedimo današnju djecu školske dobi i onu djecu kada je zastupljenost udaranja djeteta po guzi zbog neposluha, bezobrazluka i drugih loših stvari bila normalna. Što možemo zaključiti? Dali djeca poštuju svoje roditelje i učitelje u školi više nego prije, dali su manje bezobrazni, bahati i razmaženi nego prije?  Današnja djeca izvrsni su manipulatori, a roditelji zbog današnjeg pristupa djece "da budu njihovi prijatelji" su naivniji više nego ikad. Činjenica je u tome što današnji "moderni" roditelji sve vjeruju svojem djetetu i smatraju da njihova djeca nikad ne mogu pogriješiti. Smatrate li da je nekom djetetu prije 20 godina palo na pamet da bahato odgovori učitelju? Ili da ne poštuje svoje roditelje? Naravno, svugdje ima iznimka, kako i prije tako i danas, no u globalu današnja djeca su bahata, bezobrazna i bez poštovanja prema starijima. Ja sam odgajan metodom "udaranja po guzi". U svemu treba imati mjere, pa tako i u toj metodi. Zahvalan sam roditeljima što su me na taj način odgojili, jer ih i danas sa svojih 25. godina poštujem, poštujem starije i nije mi nikada ni palo na pamet da odgovaram svojim roditeljima ili učiteljima u školi. I sama Biblija nam govori nam o tome kako nema ničega lošega udariti dijete šibom u mladosti "Tko ljubi sina svog, često ga bije šibom da se na koncu njemu obraduje." (sir 30,1). Također, Biblija spominje što se događa sa onom djecom kojoj sve sve dopušta i popušta: "Razmazi dijete svoje, pa će te zaprepastiti; igraj se s njim, pa će te u tugu zaviti. Ne smij se s njim ako ne želiš plakati s njim i na koncu škrgutati zubima.(sir 30,9-10)". Dragi roditelji, ako se za cijelog vijeka vrijedi poslovica kako je batina potekla iz Raja, ne može se sada u posljednjih 20 godina nešto promjeniti. Ti odgajatelji nisu krivi što govore kako to nije dobro, nego je kriv način i sistem njihvog školovanja koji ih je naučio da oni smatraju kako je to zlostavljanje djece. Ne bojte se dragi roditelji udariti dijete po guzi, ukoliko želite da Vaše dijete izraste u poštenu i dobru osobu, koja Vas neće zaboraviti kada ostarite. Ako pak želite moderan odgoj, samo dođite u bilo koju osnovnu školu u RH i pitajte bilo kojeg učitelja kakvog su djeca ponašanja. Toliko od mene..

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.