Umjesto da ih kažnjavate, slavite pogreške svoje djece

Iluzija je da možemo biti savršeni roditelji. Nema idealnog djeteta niti roditelja. Knjiga 'Svjesni roditelj' kliničke psihologinje i psihoterapeutkinje dr. Shefali Tsabary, kojoj je predgovor napisao Dalaj Lama, podvlači izazove koji su prirodan dio odgajanja djeteta, potpuno razumijevajući da, kao roditelj, svatko od nas pokušava najbolje s onim što ima.

Foto: Promo

Knjiga 'Svjesni roditelj' napisana je za svakoga tko se bavi djecom bilo koje dobi. Bilo da ste samohrani roditelj, mlada osoba koja planira zasnovati obitelj ili ju je nedavno zasnovala, roditelj koji ima tinejdžere, djed ili staratelj, a prihvatite načela koja su naglašena u ovoj knjizi, možete pridonijeti preobrazbi sebe i djeteta. Knjiga 'Svjesni roditelj' pomoći će vam da budete ponizni što imate ogromnu priliku da odgajajući dijete skinete svoju staru kožu, riješite se ustajalih obrazaca, promijenite način života i pretvorite se u svjesnijeg roditelja.

Iz knjige 'Svjesni roditelj' prenosimo vam poglavlje pod naslovom 'Slavite pogrješke svoje djece': 

U našoj se kući za vrijeme večere često igraju igre. Svatko ima priliku reći koja je bila najveća pogrješka koju je napravio taj tjedan. To se izrodilo u glasno nadmetanje, gdje svatko pokušava izjednačiti tuđu pogrješku pa razgovor teče otprilike ovako: “Misliš da je to bila blesava pogrješka? Moja je bila još blesavija!” Moja kći uživa kad sluša o našim pogrješkama. Postoji i nastavak ove igre. Odabiremo jednu do dvije pogrješke koje smo napravili i opišemo što smo kroz njih naučili o sebi.

Za priznanje treba hrabrosti

Jedan je dan moja kći rekla: “Mama, pogriješila sam. Ostavila sam marker bez kapice na krevetu cijelu noć i sad je na krevetu
velika mrlja. Žao mi je.” Rekoh joj kako je hrabra što je to priznala. A zatim sam je naučila kako da to očisti. Moja kći zna da svako priznanje dolazi s potvrdom o hrabrosti za priznanje. Tako se ona svaki put pobrine da mi kaže kad pojede neki slatkiš, a da nije smjela ili kad ona i njezini prijatelji kriju nešto od učitelja.

Međutim, mora se reći da kad moje dijete laže, što je napravila i opet će, da je to samo jedna od stvarnosti djetinjstva (i zrelog doba!) koju moramo prihvatiti. Ne podcjenjujem njezin strah kad to radi, već je uvjeravam da je prirodno bojati se priznati svoje pogrješke. Također joj naglašavam da će je kad-tad drugi ukoriti za njezine pogrješke.

Strah od kazne tjera na laganje

Međutim, u našem domu, ona zna da se pogrješke prihvaćaju, i najvećim dijelom se raspravlja o njima sa suosjećanjem. Na taj način se na laganje gleda kao na prirodni oblik kontinuuma ljudskog ponašanja.

Mogli biste se zapitati: Ne daje li to pravo djeci da olako rade pogrješke? Htjela bih s vama podijeliti zašto se to ne čini tako.
Premisa koja stoji iza svjesnog odgajanja je da su naša djeca po prirodi dobronamjerna i žele činiti ispravne stvari. Neizbježno je da će tijekom dana dijete napraviti pokoju pogrješku bilo kao propust ili voljno. Ako se boje kazne, kao što smo već spomenuli, pokušat će sakriti svoju pogrješku laganjem. Pristup koji predlažem ne samo da uči djecu da se ne boje pogrješaka već naglašavam da ima previše važnih lekcija koje možemo doznati o sebi iz naših pogrješaka da bismo ih skrivali, lekcija koje obogaćuju naš život na način koji si nismo mogli niti predstaviti da ih nismo napravili.

Prilika da djeci pokažemo koliko su nam vrijedna

Kad ohrabrujemo djecu da otpuštaju pogrješke, pomažemo im da odvoje žito od kukolja, a kukolj bacimo u vjetar. Pravi ispit da
li ste ih vi otpustili pristiže kad vas sljedeći put traže ključeve od istog automobila s kojim ste imali sudar prošli tjedan. Ako ste imali sudar s automobilom prijatelja, da li biste željeli da vam više ne da da vozite njegov automobil?

Kad vam djeca otkriju najranjiviji dio sebe, a vi ste se spremni suočiti s onim što ona jesu, ukazujemo im da su vrijedni poštovanja i primanja. Ako ih iznevjerimo kroz vlastitu viziju kakvi bi “trebali” biti, prenosimo im poruku da nisu vrijedni i da je svijet mjesto neopraštanja.Tad ih postaje strah zakoraknuti u život.

Vježbanje hrabrosti da možemo griješiti pomaže djeci da nauče poštovati svoje pogrješke i ograničenja, dok pokazuju vjeru u vlastitu sposobnost da idu dalje. To jača vjeru u njihove sposobnosti. Kad ih uvjerimo da ih i dalje volimo, prihvaćaju da je svatko od nas djelo u nastajanju.