Moderni roditelji su u 'neprekidnom roditeljstvu' i zbog toga postaju trajno umorni te mentalno i emotivno prazni. Roditelji danas provode sve više vremena s djecom, ali biti prisutan cijelo vrijeme ne znači da je to kvalitetno provedeno vrijeme s djecom
Klinička socijalna radnica Ofra Obejas često ima terapije s roditeljima, a primijetila je da se mnogi od njih ne mogu isključiti i biti prisutni u trenutku. "Roditelji za vrijeme terapije reagiraju na svaki zvuk pametnog telefona uz rečenicu: "U slučaju da me moje dijete zove". Pametni uređaji ne dopuštaju roditeljima da se ni na trenutak odvoje od svoje djece", objašnjava Obejas za portal Motherly. Za razliku od prošlih generacija, današnji roditelji su uvijek uključeni, na početku su to baby monitori, kasnije pametni telefoni i GPS uređaji na kojima konstantno dobivaju nove informacije. Roditelji postaju trajno umorni, ali i djeci šalju nezdravu poruku o granicama.
Roditelji provode sve više vremena sa djecom
Prema nedavnom istraživanju The Economista, američke mame sada provode dvostruko više vremena sa svojom djecom u usporedbi sa ženama prije 50 godina. Mama prosječno posveti 125 minuta dnevno svojoj djeci, a i tate su od 1965. utrostručili vrijeme koje provode s djecom, tako tata prosječno provede 59 minuta s djecom.
Stručnjaci misle da je to zbog novog načina rada i različitih zanimanja koji danas postoje na tržištu. Vrijeme za igru s djecom je nešto novo u roditeljstvu, to je jedna od dužnosti modernog roditeljstva. Čak 99% milenijskih roditelja izjavilo je da istinski vole roditeljstvo.
Uživamo u roditeljstvu, ali jesmo li pretjerali?
Jedna je stvar prepoznati se kao roditelj i ponositi se tom ulogom, ali potpuno je drugo kad osjećaj vrijednosti dobivamo kroz dječja postignuća. "Kada pitam roditelje zašto se previše zaštitnički ponašaju, preusmjeravaju i daju stalnu podršku djeci. Oni odgovaraju: "Tako će moje dijete biti uspješno". Kada ih pitamo kako se osjećaju?" Kažu: "Previše stresno", objašnjava bivša dekanica sveučilišta Stanford Julie Lythcott-Haims.
Stalno ulaganje u dječje živote može donijeti štetu u odnosu roditelj - dijete, ako roditelji ne uzimaju vrijeme za sebe. "Roditelji osjećaju da "žrtvuju" svoje vrijeme za dobrobit djece, iako tijekom tog vremena nije bilo direktnog angažmana s djecom", kaže Ofra Obejas o satima koje su roditelji proveli čekajući u ordinacijama ili u gradu. "Roditelji postaju emotivno i mentalno prazni, dijete traži više pažnje, a osjećaju da su već dovoljno dali", dalje objašnjava.
Očekivanje konstantnog kontakta 'iscrpljuje mozak'
Čak i kad se ne radi o "helikopter roditeljima", očekivanje da roditelji trebaju uvijek biti prisutni je problematično. "Stanje 'uvijek na oprezu' nije krenulo od roditeljstva. Počelo je s uređajima i aplikacijama osmišljenim da budemo ovisni o njima. Dovode do toksičnog stresa jer se razina kortizola i adrenalina nikad ne povuku", objašnjava Obejas.
U usporedbi s vremenima kada su djeca lutala dok se ulična svjetla nisu počela paliti, danas je uobičajeno da roditelji očekuju stalno javljanje i ažuriranje podataka o dječjem kretanju bilo porukama ili putem GPS-a.
"Iako ovo stvara podršku, povećava poremećaje spavanja iscrpljuje mozak. Također može uzrokovati nevjerojatnu tjeskobu kad roditelji čitaju i čuju stvari koje inače ne bi znali, a normalan su dio dječjeg odrastanja", objašnjava klinička psihologinja Urszula Klich.
Uloge su se promijenile
Ne tako davno roditelji su otišli u trgovinu s vjerom da je kod kuće sve u redu. Danas? To je gotovo nezamislivo - današnja djeca imaju obvezu javljati se u svakom trenutku svojim roditeljima ili skrbnicima. Unatoč dobroj namjeri, pitanje je kako to utječe na odnose. "Postoji li neki drugi posao u kojem se nikad ne odmarate? Doista je iscrpljujuće nikad ne isključiti roditeljski mozak", kaže Jasmin Terrany, autorica knjige "Extraordinary Mommy: A Loving Guide to Mastering Life's Most Important Job". Iako se roditelji mogu osjećati nelagodno, najzdravije je za sve da se roditelji povremeno odmore.
"Moramo prakticirati redovito "punjenje baterija". Ne smijemo osjećati krivnju ako odvojimo vrijeme za sebe, naša djeca će naučiti da je potrebno brinuti se o sebi, ako smo mi dobro i djeca će biti dobro", kaže Terrany za Motherly. Tako pokazujemo svojoj djeci kako kao odrasla osoba možete ispuniti svoje potrebe, što je važan korak za njegovanje neovisnosti i samopouzdanja.
Biti uvijek prisutan ne znači kvalitetno zajedničko vrijeme
Biti uvijek pristan je dvosmjerna cesta: ne samo da našu djecu uvodimo u naš radni dan i društvene obveze, nego i donosimo obveze kući pa redovito provjeravamo pametne telefone i društvene mreže. "Naša djeca nas trebaju, da roditelji budu prisutni. Trebaju razgovor s nama, igranje i prisutnost. To nije moguće ako smo negdje između pametnog telefona i interakcije s njima", kaže psihoterapeut Tom Kersting, autor knjige "Disconnected: How To Reconnect Our Digitally Distracted Kids".
Iako možemo misliti da smo stručnjaci u multitaskingu, treba nešto napraviti vezano za postavljanje granica. "U današnjem svijetu postalo je teško ne nositi telefon cijelo vrijeme sa sobom, pogotovo jer i posao postao vezan za njega. Postavite granice za sebe, kada ćete provjeravati telefon i držite se toga i objasnite djeci zašto to radite", kaže Klich. Recite partneru, djeci i rodbini da vas zovu kad je hitno i dopustite sebi predah. Bit će bolje za sve.
