Ako tvoja djeca dijele sobu, to ima puno dobrih strana. No, isto tako je važno ujedno promicati njihovu autonomiju, odnosno neovisnost. Evo kako to možeš postići i što ne smiješ zanemariti.
U vrijeme kad smo mi, današnji roditelji, bili djeca, gotovo da se podrazumijevalo da braća i sestre dijele sobu. I to je bilo tako ne samo dok su djeca mala, nego i puno, puno kasnije. Neki su se, sigurni smo, iz zajedničke sobe odselili iz roditeljskog stana. Nije se puno o tom govorilo, nije se to dovodilo u pitanje, niti se raspravljalo je li to u redu i kako će se djeca snaći, podijeliti i kako će se osjećati ako tako dugo dijele sobu.
No, znaš već, vremena su se promijenila. I danas braća i sestre, a još više ako su istog spola, dijele sobe. Mjesta je u gradovima sve manje, stanovi sve skuplji i često se svi stisnemo tamo gdje jesmo i napravimo najbolje što možemo. Ipak, činjenica je da su djeca daleko svjesnija svoje okoline, da su njihovi interesi i potrebe sasvim drukčiji nego prije nekoliko desetljeća, te da uistinu više vremena provode u svojim sobama nego što je to bio slučaj kad smo mi bili djeca. I tu nema dileme.
Dijeljenje sobe može biti vrlo dobro iskustvo iz kojeg djeca mogu izvući jako puno pouka, naučiti jako puno tog i može im ostati u jednom jako lijepom sjećanju koje će prepričavati jednog dana – pa makar i u obliku šala i anegdota koje će uključivati cijeli niz svađa. I nije nikakva drama ako klinci dijele sobu, naravno. No, ipak im možemo to napraviti malo ugodnijim, imajući na umu da im ipak treba određena doza neovisnosti, nešto zbog čega će se svako dijete u toj sobi osjećati – kao da je u svojoj dobi.
Postoje neke stvari koje možeš napraviti kako bi svako dijete koje dijeli sobu s bratom ili sestrom dobilo svoju dozu neovisnosti – koja je važna.
Zašto je neovisnost važna?
Neovisnost je sposobnost samostalnog donošenja odluka bez ovisnosti o drugim ljudima. To je bitan aspekt osobnog razvoja, rasta i ispunjenja. Kad netko ima neovisnost, osjeća se slobodno i dobije određeno samopouzdanje. A to je bitno. Jasno je da činjenica da netko ima braću i sestre podrazumijeva dijeljenje i da u toj vezi moraju vladati jedinstvo, druženje i razumijevanje. Međutim, važno je poticati neovisnost u svakom od naše djece.
Kad govorimo u okvirima sobe, onda je s tim ciljem važno uzeti u obzir međusobne potrebe, imati osobne prostore i jasno identificirati što pripada samo jednom djetetu, a što je zajedničko.
Evo koje su 4 stvari važne kako bi dijete imalo dojam neovisnosti u sobi koju dijeli.
1. Zasebni prostori za pohranu
Jedan od prvih koraka koje treba razmotriti u poticanju neovisnosti kod djece koja dijele sobu jest osigurati individualne prostore za pohranu stvari. Dakle, osim što je bitno svakom djetetu osigurati vlastiti prostor u ormaru, svako bi dijete trebalo imati zasebne ladice i police za pohranjivanje svojih stvari.
Na taj će način moći organizirati i brinuti se za svoje stvari neovisno o bratu ili sestri. Istovremeno, na ovaj način djetetu pomažeš ojačati osjećaj odgovornosti i privatnosti. Bitna je stavka to stvaranje nekih individualnih prostora unutar zajedničke spavaće sobe.
2. Zajednički predmeti i osobni predmeti
„Tvoje igračke, moje igračke, naše igračke“ - ovo bi trebalo biti pravilo za podjelu igračaka. Poželjno je da djeca imaju kako osobne igračke, tako i igračke ili predmete koje dijele s braćom i sestrama. Za njihov je razvoj važno da imaju i jedne i druge vrste igračaka – i obje opcije imaju pozitivan utjecaj na razvoj.
Osobne igračke: svako dijete mora imati opciju posjedovati u sobi predmete koji odražavaju njegov posebni interes i ukus.
Zajedničke igračke: ove igračke, pak, potiču druženje, solidarnost i komunikaciju, a pomažu i djeci da nauče uzeti u obzir želje i potrebe drugih.
3. Specifični zadaci za svako dijete
Već vrlo rano djeca mogu početi pomagati u jednostavnim kućanskim poslovima. S dvije ili tri godine mogu pospremiti svoje igračke, pa čak i pokupiti odjeću s poda. Kasnije mogu preuzeti složenije aktivnosti poput pospremanja kreveta ili stola.
Dodjeljivanje različitih zadataka svakom djetetu pomaže u jačanju njihove neovisnosti, dok dijete istovremeno uči pridonositi dobrobiti obitelji. Na primjer, ako brat i sestra u dobi od pet i osam godina dijele sobu, mlađi se može pobrinuti za skupljanje stvari s poda, a stariji može usisati ili obrisati prašinu s namještaja.
4. Osobno uređenje
Uređenje sobe je jedan od najvažnijih aspekata za djecu. Oni žele da njihove sobe izgledaju lijepo, ali nije im uvijek toliko bitna stavka urednosti, nego da soba prije svega da odražava tko su oni. U tom smislu, dogovaranje s bratom ili sestrom oko izbora boja, dodataka, pa čak i rasporeda namještaja može biti vrlo izazovno.
Važno ih je u tom smislu naučiti određenim pregovaračkim i komunikacijskim vještinama, kako stvari ne bi eskalirale. Možeš ih ti voditi kroz to, ali isto tako moraš imati na umu da je važno ponuditi da svatko pojedinačno odabere neke ukrasne elemente. Naravno, ne mora sve biti jednako niti se slagati. Ako daš djetetu mogućnost da odabere zidne naljepnice, lampe ili boje svojih prekrivača, to će im dati određeni osjećaj vlasništva nad svojim prostorom i pomoći djeci koja dijele sobu da se osjećaju neovisno.
Jasne granice
Kada dijelite sobu, granice su često nejasne. Ponekad atmosfera postaje ne baš ugodna, jer djeca žele biti slobodna u svojim spavaćim sobama i to može dovesti do toga da zanemare međusobne potrebe. Na primjer, dok jedan piše zadaću, drugi upali TV.
Zbog toga je važno postaviti jasne granice u pogledu privatnosti i međusobnog poštovanja. Ako se sukob nastavi, možeš intervenirati i pomoći im pronaći rješenje – mogu postaviti raspored kad se neke stvari ne mogu raditi ili im omogućiti prostor za učenje u drugom dijelu kuće. U konačnici, radi se o tome da im se pomogne razumjeti važnost neovisnosti i razvijanja empatije.
