Djeca su često povodljiva kada je riječ o hrani. Često će u društvu vršnjaka konzumirati hranu koju jede drugo dijete iako je inače ne želi jesti. Slična je situacija u vrtiću, često će pojesti jela koja kod kuće ne jede jer je u društvu većine koja ih jede
Zabrinjavajući statistički podaci pokazuju kako četvrtina djece školske dobi provede više od četiri sata gledajući TV radnim danom, a 40 posto djece provede više od četiri sata gledajući TV vikendom. Uz to, 20 posto djece sjedi uz kompjutor više od tri sata dnevno. Općenito, trend koji je vidljiv posljednjih pet godina je da se vrijeme provedeno uz TV smanjuje na račun vremena provedenog pred računalima i tabletima. Upravo je vrijeme provedeno uz ekrane u djece postalo intrigantna varijabla znanstvenicima koji se bave izučavanjem zdravstvenih pokazatelja u djece.
Pokazalo se da je dulje vrijeme provedeno uz različite ekrane povezano s nekvalitetnom prehranom, većim unosom energije i tzv. praznih kalorija, nedovoljnom razinom tjelesne aktivnosti, povećanom stopom pretilosti te smanjenom kvalitetom i trajanjem sna i povećanjem razine stresa u djece i adolescenata. Što je dulje vrijeme koje dijete provede uz ekran to je veća konzumacija gaziranih pića, slatkiša i fast fooda.
1/3 TV reklama su za grickalice
Gledanje televizije utječe na prehrambene navike djeteta i to od vrlo rane dobi, već od druge godine života. Istraživanja su pokazala da, u usporedbi s djecom koja ne gledaju TV tijekom obroka, djeca koja dolaze iz obitelji gdje je gledanje televizije normalan dio obroka unose manje voća i povrća, a više pizze, grickalica i gaziranih napitaka.
Neki znanstvenici smatraju da je ta razlika u obrascima konzumiranja hrane rezultat reklama na televiziji. Istraživanja otkrivaju da reklame za kekse, slatkiše, žvakaće gume, kokice i ostale grickalice čine 1/3 svih reklama za hranu. Prehrambeni proizvodi koji se najviše reklamiraju se vrlo često pretjerano konzumiraju, dok hrana koja se manje ili se uopće ne oglašava (npr. voće i povrće) premalo konzumira. Istraživanja su pokazala i da je gledanje televizije u pozitivnoj vezi s djetetovim zahtjevima da mu se kupi reklamirana hrana, ali i voljom roditelja da kupe željenu hranu.
Prema preporukama stručnih udruženja koja se bave zaštitom zdravlja djece, ukupno vrijeme provedeno pred ekranima ne bi trebalo biti dulje od dva sata dnevno.
Djeca su povodljiva što se tiče hrane
Također, djeca su često povodljiva kada je riječ o hrani. Često će u društvu vršnjaka konzumirati hranu koju jede drugo dijete iako je inače ne želi jesti. Slična je situacija u vrtiću, često će pojesti jela koja kod kuće ne jede jer je u društvu većine koja ih jede, no to ne mora biti pravilo jer nekada djeca teško prihvaćaju hranu u vrtiću ako se značajno razlikuje od hrane koju jedu kod kuće.
Važnu ulogu u stjecanju prehrambenih navika ima i obitelj. Kako bi se stvorile pravilne prehrambene vrlo je važno ne odašiljati konfuzne i kontradiktorne informacije i primjere. Primjerice, mama zahtijeva da djeca doručkuju, a onda sama preskače obroke. Tata brani grickalice i slatkiše, dok baka nagrađuje i poklanja slatkiše. Ovo su zbunjujuće poruke koje djecu navode na krivi put. Najbolje što možete učiniti je pružiti dobar primjer pazeći na vlastitu prehranu. Valja se hraniti raznoliko i umjereno te učiniti tjelesnu aktivnost sastavnim dijelom obiteljskog druženja. Na taj ćete način svome djetetu pružiti temelje zdravog razmišljanja i života
