Ponašanja i karakteristike koje djeci pomažu ostvariti prijateljski odnos s drugom djecom su dobronamjernost, prihvaćanje i odobravanje postupaka vršnjaka, tolerancija, otvorenost i samouvjerenost u pristupu, ali bez nametanja sebe i bez odustajanja nakon prvog neuspjeha
Prijateljstvo je vrlo važan dio života svakoga od nas. Vjerujem da mnogi odrasli i dan danas pamte najranija prijateljstva, a mnogo je i onih koji su i danas u kontaktu s prijateljima koje poznaju još iz djetinjstva.
Neka djeca još u jasličkoj dobi pokazuju međusobno posebnu bliskost, no prijateljski odnosi počinju se razvijati nešto kasnije. Tek iza dvije i pol godine djeca češće počinju ulaziti u kontakt s drugom djecom. S vremenom, osim povećane učestalosti interakcija među djecom, polako se povećava i njihova duljina. Kroz odnose u obitelji, ali i s vršnjacima, djeca uče izražavati sebe, razumijevati druge, sudjelovati u zajedničkim aktivnostima, davati i primati. Tako se stvara temelj i za razvoj najvažnijeg odnosa među vršnjacima – prijateljstva – posebnog odnosa naklonosti, uzajamnosti i zajedničkih pozitivnih osjećaja, koji se razlikuje od odnosa djeteta s drugim vršnjacima.
Dječje razumijevanje prijateljstva
U različitoj dobi djeca različito doživljavaju prijateljstvo. U predškolskoj dobi, prijatelj je onaj s kojim se zabavno igrati i družiti. U ranoj školskoj dobi, prijateljstvo je, pored zajedničke igre i kontakata, obilježeno i prepoznavanjem osobina koje prijatelj ima i koje nam se sviđaju.
U kasnom djetinjstvu odnosno adolescenciji djeca u opisu prijateljstva počinju spominjati i međusobno razumijevanje, dijeljenje misli i osjećaja. Prijateljstvo vide kao trajan odnos temeljen na sličnosti interesa i osobnih karakteristika. Bez obzira na različita poimanja prijateljstva, ono u čemu se i mlađa i starija djeca slažu jest činjenica da su prijatelji drugačiji od ostalih vršnjaka.
Kako se biraju prijatelji?
Djeca tijekom svog razvoja obično susreću mnogo druge djece, pogotovo ako su dio nekog kolektiva, kao što je vrtić. Iako mogu imati kontakte s mnogo djece, samo će s nekima postati prijatelji. O čemu to ovisi? Izbor prijatelja najviše određuje jedan faktor, a to je sličnost. Sličnost po dobi i spolu, ali i sličnost u ponašanju.
Važan faktor koji utječe na razvoj prijateljskih odnosa je da djeca vole činiti iste stvari: da vole slične aktivnosti i igre, da ih zanimaju slični sportovi, glazba, kasnije i školski ili obrazovni interesi. Prijateljima obično postaju djeca koja su međusobno sličnija, no s vremenom, prijatelji postaju još sličniji, razvijajući dalje svoje interese i sklonosti.
Što pomaže u nastanku prijateljstva?
Socijalne vještine djeteta imaju ključnu ulogu u uspostavljanju i razvoju prijateljstva. Ponašanja i karakteristike koje djeci pomažu ostvariti prijateljski odnos s drugom djecom su dobronamjernost, prihvaćanje i odobravanje postupaka vršnjaka, tolerancija, otvorenost i samouvjerenost u pristupu, ali bez nametanja sebe i bez odustajanja nakon prvog neuspjeha.
Djeca koja su vješta u poticanju interakcija s drugima, koja mogu prepoznati potrebe drugih i uživjeti se u ulogu drugoga, koja se znaju jasno izražavati i govoriti, ali i slušati druge, lakše će uspostaviti prijateljske odnose s vršnjacima. Razvoju prijateljskih odnosa pomoći će i sklonost dijeljenju, ali i primanju od drugih te pomaganje drugima.
Važan proces koji pomaže stvaranju prijateljstva je i rješavanje sukoba. Djeca koja su vješta u nenasilnom rješavanju sukoba, koja znaju kako postupati da to odgovara svim stranama u sukobu, koja se vode razumom, a ne silom, bit će uspješnija u pronalaženju prijatelja.
S druge pak strane antisocijalno ponašanje, neprikladno situaciji; nametanje, neobuzdanost, agresivnost, ali i brzo odustajanje, oklijevanje i povlačenje od drugih imat će suprotne učinke.
Razumljivo je da su važan element za stvaranje i razvoj prijateljskih odnosa temeljno povjerenje i bliskost koju djeca od rođenja doživljavaju u svom roditeljskom domu te temperament odnosno biološki uvjetovane karakteristike djeteta koje mogu olakšati ili otežati odnos djeteta kako s roditeljima tako i kasnije s drugom djecom, vršnjacima.
Ranije navedene odrednice koje olakšavaju nastanak prijateljstva imaju i najveću ulogu u održavanju prijateljstva.
Prijateljstva u predškolskoj dobi
Djeca već u predškolskoj dobi pokazuju drugačije ponašanje prema prijateljima nego prema drugoj djeci. Osim što provode više vremena s prijateljima i više uživaju u igri s njima, više dijele i surađuju te češće pružaju pomoć prijatelju nego drugima.
Iako je pojavljivanje sukoba jednako vjerojatno među prijateljima, kao i među djecom koja to nisu, ono što razlikuje prijateljstvo od drugačije vrste odnosa je način njihova rješavanja. Osim što su sukobi među prijateljima obično "blaži", prijatelji češće rješavaju sukobe na "nježniji" način. Oni nesporazume obično nastoje razjasniti, skloni su ih riješiti na obostrano zadovoljstvo, a češće će i prijeći preko sukoba kako bi ostali bliski.
Poznavanje prijatelja, informacija o njemu, njegovih osobina i interesa još je jedna značajka prijateljstva. Djeca koja su prijatelji više znaju jedni o drugima. Naravno, kako odrastaju proširuje se njihovo znanje o osobnim karakteristikama prijatelja: što prijatelj voli, a što ne voli, što želi, kako reagira u pojedinim situacijama i slično. No, već i manja djeca znaju koje su njihove sličnosti s prijateljima.
Prisnost, dijeljenje najdubljih misli i osjećaja, još je jedna od karakteristika prijateljstva. No nju kao prepoznati važan dio prijateljstva nalazimo tek u kasnoj dječjoj odnosno adolescentskoj dobi. Prijateljstva u predškolskoj dobi nemaju izraženu tu komponentu. Međutim, ono što se i u predškolskoj dobi može primijetiti je da će prijatelji ili djeca koja su u procesu nastanka prijateljstva, više govoriti o sebi i svojim osjećajima, što upućuje na to da se određena razina prisnosti javlja već i u predškolskoj dobi, iako će je djeca te dobi teško moći prepoznati i izraziti riječima.
Trajnost dječjih prijateljstava
Trajnost prijateljstva ovisi o brojnim čimbenicima i nije jednostavno odgovoriti na ovo pitanje. Iako neka rana prijateljstva ostaju vrlo trajna, općenito možemo reći da su prijateljstva mlađe djece kratkotrajnija od prijateljstava starije djece. U predškolskoj dobi ona lako nastaju i prestaju. Važno je napomenuti da stabilnost prijateljstva ovisi i o stabilnosti okoline djeteta. Ako se okolina ne mijenja, prijateljstva djece mogu biti vrlo stabilna.
Prijateljstvo s vršnjacima je vrlo važan odnos djece već od najranije dobi. Znati uspostaviti i održati prijateljstvo važna je vještina. Roditelji i drugi značajni odrasli mogu pomoći djetetu u razvoju prijateljskih odnosa podučavajući ih socijalnim vještinama koje će im pomoći u odnosima s vršnjacima.
