"Pokušala sam razne metode, od razgovora do kazni, ali ništa ne pomaže", piše zabrinuta mama devetogodišnjeg školarca čije je ponašanje agresivno i problematično. Pogledajte što joj je odgovorila prof. pedagogije i integrativni gestalt terapeut, Ivana Grabar
Imam veliki problem s djetetom, školarcem od devet godina. Sve činjenice upućuju da možda ima nekakav poremećaj u ponašanju. Iako ima 9 godina, još ne razlikuje stvari koje smije, a koje ne smije učiniti. Strah me je da se ne povrijedi. O neposlušnosti, drskosti, odgovaranju, ružnim riječima i slično ne trebam ni pisati. Još od rođenja, s nekoliko mjeseci starosti pokazivao je znakove hiperaktivnosti (npr. dok sam sama doma nisam mogla otići ni do wc-a, a da se on nije gušio od plača jer nisam pored njega). Nakon što je prohodao, bio je jako nemiran, neuhvatljiv doslovno. Radio je stvari koje nisu nikako dopustive poput rušenja televizora, čupanja zavjesa... Mislila sam da će ta faza proći jer je još malen. Međutim, danas je puno gore. Stalno se dere, provocira, tuče mlađeg brata, uzima nedopustive opasne stvari, sipa deterdžent u usta, žvače hranu za pse itd. Pokušala sam razne metode, od razgovora do kazni (zabrana igrica i slično), ali ništa ne pomaže. Druga djeca ga izbjegavaju. Učiteljica kaže da je u školi miran i vrlo dobar učenik. Kod kuće opet problemi jer neće pisati domaću zadaću (ne znam kako dobiva te četvorke). Dovodi me do ruba živaca, tako da navečer kad zaspi, sjednem i plačem jer nemam više nikakvih ideja kako mu pomoći da promijeni ponašanje. Uopće me ne doživljava i strah me od mogućih povreda.
Vjerujem da vas ovakvo ponašanje Vašeg djeteta iscrpljuje i umara. Žao mi je što se osjećate na kraju dana tako izmoždeno. To je posve normalno i vjerujem da bi se slično osjećala bilo koja osoba na Vašem mjestu. S druge strane, svako ponašanje ima svoj uzrok i razlog. Očigledno je da Vaše dijete želi skrenuti pažnju na sebe i ne pronalazi adekvatne načine.
Sin je neposlušan i ne piše zadaće - što da radimo?
Savjetovala bih Vam da potražite stručnu pomoć za sebe i za dijete. Pri tome mislim na osobe koje se bave psihoterapijom za odrasle i djecu. Savjetovala bih vam da uđete u redoviti proces psihoterapije na bazi jednom tjedno, barem u početku, kako bi se otkrio uzrok takvom ponašanju te sagledalo u kojem smjeru krenuti dalje. Vaše dijete se ponaša sve agresivnije jer postaje sve nemoćnije. Ne zna više što učiniti kako bi dobilo ono što mu je potrebno. Uvjerena sam da biste mu Vi, kao majka, željeli dati sve što je potrebno, ako biste znali što je ono što mu treba.
Pričajte dječjim jezikom i spriječite ispade bijesa
