Roditelji na forumu Klokanice pišu koje su to odluke koje prepuštaju svojoj djeci, a većina ih se slaže da je najbolje ponuditi nekoliko opcija među kojima djeca mogu birati. Psiholozi Miranda Novak i Mihael Kozina ističu važnost pregovaranja s djecom
Treba li djetetu prepustiti da samo odluči na koje će izvanškolske aktivnosti ići, što će obući ili kada će pisati domaću zadaću? Kako odlučiti kada je vrijeme za prvi džeparac i o visini džeparca te koju srednju školu odabrati? Roditelji na našem forumu pišu koje su to stvari o kojima njihova djeca žele odlučivati sama.
Mama pod korisničkim imenom listopad22 piše: "Starijem sinu prepuštam da bira poklon za rođendanske proslave svojih prijatelja, što želi obući, kada želi jesti, prepuštam mu da i sam odabere kada će pisati zadaću, s tim da ga moram konstantno upozoravati da odluči jer sam se ne bi sjetio, u biti pazim kako se on osjeća, kakvog je raspoloženja i da sam na kraju odluči. I jednako tako ako on odluči pogrešno, pustim ga, ne ispravljam. Neka pogriješi pa će sljedeći put biti oprezniji i iskusniji. Mlađi sin ima dvije godine pa on niti ne traži da sam odlučuje, ali pokazuje što želi ili ne želi. Pa eto oko odjeće jasno kaže 'ne' ako nešto ne želi obući, ako nešto ne želi pojesti, ako negdje ne želi ići. Ništa ne forsiram, ali sugeriram jednom i drugom".
Djeci ponuditi pravo na izbor
Neki roditelji pišu da svojoj djeci dopuštaju da sami odluče što žele jesti ili što će obući, ali prije toga ponude im više toga na izbor.
Upravo to pravo na izbor važno je mami sanji1102 koja je napisala: "Uglavnom im dozvolim da odluče što žele za doručak, ručak ili večeru s tim da im prije toga ponudim nekoliko stvari na izbor, tako da svi budemo zadovoljni. Oni imaju izbor, a ja sam sigurna da su svaki dan pojeli nešto zdravo, a ne samo gluposti. Isto tako je i s odjećom, što mi je još uvijek nevjerojatno da tako malena djeca uopće ulaze u rasprave što će obući. Trudim se da kroz odgoj (i tata također) i razgovor izrastu u samostalne i sigurne osobe koje uvijek imaju izbor".
"Moje dijete odlučuje o dosta toga, ima smjernice koje ja zadajem, npr. dobije na izbor dvije do tri mogućnosti i onda izabere što želi. Kao roditelj sam ovdje da kontroliram i naučim ga pravim životnim vrijednostima. Želim mu da na svojim odlukama nauči uspjeti i izgubiti. Nekada je to teško, kod nas je prisutan već i lagani bunt prema svemu zadanom. Često čujem pitanje: 'Zašto ja moram ovo, moji prijatelji ne moraju?' Oko toga se dogovaramo, pustim ga da pogriješi, a onda obrazložim s njim što i zašto se desilo te donesemo određeno pravilo koje se onda mora poštivati i nema odstupanja od njega", napisao je Jakov0904.
Ne nametati aktivnosti
Izvanškolske aktivnosti često su razlog za rasprave, a ponekad i svađe roditelja i djece jer djeci često dosade aktivnosti koje su sami htjeli upisati.
"Imam devetogodišnju djevojčicu, već pravu malu damu koja jako dobro zna što hoće, a što neće, što joj se sviđa, a što ne. Nisam od onih mama koje sve brane i čija mora biti zadnja. No, nisam ni previše popustljiva, pogotovo kad se radi o važnim stvarima. Mislim da u svemu treba naći mjeru, pa ako dijete želi isprobati više sportova, neka proba. Nakon folklora, ritmičke gimnastike, skijanja odabrala je ples i njemački, oko kojeg gunđa jer joj se ne sviđa profesorica. Ali jako dobro zna da je tečaj njemačkog plaćen do kraja školske godine i da nema odustajanja. Jednako tako zna i svoje školske obaveze. Lektira se mora pročitati i uvijek unaprijed zna datum do kojeg to mora napraviti. A kad će to biti, njen je izbor. Djeci treba sloboda, ali s mjerom", napisala je mama Dubravka.
I mama Magdek kaže da njezino dijete samo bira svoje izvannastavne aktivnosti, ali ga oni usmjeravaju prema onima koje će najbolje izraziti njegove kvalitete.
"Ne vrijedi mu nametati one aktivnosti koje su mu mrske, jer ih neće obavljati na adekvatan način ili će ju izbjegavati. Što se čitanja i pisanja lektire tiče, tu je pravilo da se zadanog roka do kojega se lektira predaje mora strogo pridržavati, dok se tempo i način čitanja i sastavljanja iste ostavlja njemu na odluku. Smatram kako je moja obveza svoje dijete naučiti odgovornom ponašanju, a to mogu ostvariti jedino na način da mu većinu odluka, važnih za njegov život prepustim i da za svoje odluke može snositi i neke neugodnosti (npr. dobivanje negativne ocjene iz nekog predmeta jer je zaboravio napisati domaću zadaću, a ne ga opravdavati pred nastavnikom)", smatra Magdek.
Dogovor oko važnih stvari
U knjizi "Naučite dijete razmišljati" u izdanju Veble commerce stručnjakinja za odgoj djece C. J. Simister savjetuje kako pomoći djetetu da donese pametne odluke.
"Ako je primjereno, govorite otvoreno o odlukama koje donosite. Pokažite da razmatrate razloge za i protiv u različitim mogućnostima i, ako je to moguće, uključite i dijete. Odabir ljetovališta ili planiranje proslave nečijeg rođendana bi mogli biti doista zanimljivi projekti u kojima mogu sudjelovati", savjetuje se u knjizi.
Primjerice, dječji džeparac je nešto oko čega se roditelji i djeca mogu dogovoriti. Psihologinja Miranda Novak kaže da se iznos džeparca može zajednički odrediti dogovorom s djecom, kao i načini trošenja novca. "Ako nemate običaj, uvedite obiteljske sastanke, a dogovore zapišite. Roditelji mogu biti u poziciji da odrede koliko se često džeparac dobiva, što su uvjeti dodjele džeparca, na što se on preporučuje trošiti i kada može biti oduzet ili uskraćen", savjetuje psihologinja.
Izbor srednje škole, odnosno budućeg zanimanja također je važna odluka koju dijete mora donijeti već u dobi od 14 godina, a roditelji često misle da djeca nisu sposobna sama odlučiti što žele biti kad odrastu. Psiholog Mihael Kozina smatra kako konačan izbor svakako treba biti na samom učeniku.
"Ako je cilj roditelja da im dijete bude samostalno, onda je jedan od prvih koraka samostalni odabir srednje škole. Dakle, dijete u toj dobi može samostalno odlučiti, a roditelj je taj koji bi mu trebao pokazati koje su sve mogućnosti, odnosno koje se sve škole nude. Roditelji moraju otvarati prostor djeci da od ranog djetinjstva donose odluke. Važno je očuvati integritet djeteta. Tako će postati samostalni i bit će im u životu puno lakše", kaže naš sugovornik.
Ako roditelj nameće svoj stav u odabiru budućeg zanimanja, koje dijete možda ne zanima, roditelj će biti taj kojeg će dijete smatrati odgovornim u slučaju neuspjeha, kao i u svim sličnim "životnim" odlukama, upozorava psiholog.
Koje odluke prepuštate svom djetetu? Podijelite svoja iskustva s drugim roditeljima na forumu!
