Školarci Škola 365 prikaza 11. ožujka 2014.

Trebam li djetetu pomagati oko domaće zadaće?

zadaća
Thinkstock

Zadaće su ponekad uzrok sukoba između djece i roditelja. Najčešće se ne mogu dogovoriti u koje vrijeme treba zadaću pisati i treba li roditelj i koliko pomagati svom djetetu pri tome

Sastavni dio škole i učenja je domaća zadaća. Zadaća je rijetko kojem učeniku omiljena aktivnost. Najčešće je doživljavaju kao dosadnu, zamornu, nepotrebnu, gubljenje vremena…

Ponekad takvo mišljenje o domaćoj zadaći imaju i roditelji smatrajući kako pisanje zadaća oduzima djeci dragocjeno vrijeme za igru i zabavu. Često se pitaju i zašto njihovo dijete ima tako puno ili tako malo zadaće. 

Zadaće su ponekad i uzrok sukoba između djece i roditelja. Najčešće se ne mogu dogovoriti u koje vrijeme treba zadaću pisati i treba li roditelj i koliko pomagati svom djetetu pri tome.

Djeci je ponekad potrebna pomoć oko zadaće i s pravom je očekuju od roditelja ili drugih starijih članova obitelji. No, to ne znači kako oni trebaju umjesto djeteta riješiti njegove zadatke. Dijete će se u tom slučaju naviknuti na trajnu pomoć i kada je doista treba, ali i kada može riješiti zadaću samo. Osim toga, pišući djetetu zadaću pokazujemo mu kako je nesposobno, nesamostalno i nespremno za školske obveze.

Zašto djeca dobivaju zadaće?

Pisanje domaćih zadaća ima višestruku korist. Prije svega služi za ponavljanje, uvježbavanje i utvrđivanje gradiva i pripremu za sljedeći radni dan. Pisanje zadaća razvija radne navike. To je obveza koju dijete mora redovito i odgovorno izvršavati. Na taj način se osamostaljuje, razvija samodisciplinu i osjećaj odgovornosti.

Zadaće služe i kako bi se dijete samo naučilo koristiti različitom literaturom i Internetskim tražilicama, tražiti različite podatke i odvajati bitno od nebitnoga, surađivati s drugim učenicima (kroz rad na projektu), …

Samostalno pisanje zadaće pomaže djetetu da se, nakon preuzete, za njega tako važne, obveze, dobro osjeća zbog postignutog uspjeha i eventualno dobre ocjene.

Roditeljske dvojbe

Zadatak roditelja je od prvih školskih dana objasniti djetetu važnost i potrebu redovitog pisanja zadaća. To je proces koji ponekad može potrajati i traži strpljenje i ustrajnost, ali pomaže djeci da odrastu u samostalne i odgovorne odrasle osobe koje će se znati nositi s različitim obvezama u životu.

Roditelje najčešće muče ova pitanja:

  • Trebam li i do kojeg razreda pisati zadaće i učiti sa svojim djetetom?
  • Trebam li cijelo vrijeme sjediti uz dijete dok ono piše zadaću?
  • Kako i koliko pomoći?
  • Koliko vremena treba trajati pisanje zadaće?
  • Je li zadaća dovoljna ili je mom djetetu potrebno još dodatnih zadataka?
  • Što ako moje dijete ne zapamti zadaću?

Zadaću koju je dobilo vaše dijete učiteljica ili učitelj su dobro osmislili kako bi ona bila primjerena i svrsishodna. Nemojte se mučiti mišlju kako vaše dijete ima previše ili premalo zadaće. Ima je onoliko koliko učitelj smatra da je potrebno.

Podrška je najvažnija na početku

U prvim danima školovanja djeca su nesigurna i dobro je biti uz njih dok pišu zadaću. Osjećat će se ugodnije, opuštenije i dobit će na važnosti, jer vi sada promatrate njega kako izvršava svoju obvezu.

Kasnije je dovoljno samo prekontrolirati dječji uradak i ponešto sugerirati kako bi rad bio točan i kvalitetan. Potrebno je voditi brigu i oko urednosti zadaće i bojanja crteža što djeca najčešće zanemaruju.

Ako dijete predugo piše zadaću,potražite uzrok. Možda mu je nejasna ili nije svladalo potrebno gradivo, a možda ga je ometao TV, mobitel, računalo ili drugi član obitelji. Teže i zahtjevnije zadaće podijelite na više dijelova. I neka pisanje zadaća ne ostane za večernje sate kada je koncentracija slabija i dijete već umorno. Pripazite da s djetetom dobro organizirate vrijeme tijekom dana.

Ako vaše dijete bez poteškoća svladava gradivo i samostalno piše zadaće, nisu mu potrebni dodatni zadaci i vježbe. Više ponavljanja i vježbanja potrebno je prije provjera znanja.

Pravila za zaboravljive

Ponekad djeca ne napišu zadaću jer su zaboravili da su je u školi dobili. Ako se to često događa, treba uvesti neka pravila. Neka dijete zaokruži broj stranice udžbenika, radne bilježnice ili zbirke, kupite mu blokić u koji će zapisati zadaće i pribor koji treba ponijeti u školu i koji ćete redovito kontrolirati. Ukoliko se problem i dalje nastavi porazgovarajte s učiteljicom ili učiteljem kako bi podsjetili dijete da zabilježi što je za zadaću dok se samo na to ne privikne. Nije zabranjeno nazvati prijatelja i provjeriti, ali nikako ne treba nazivanje drugih biti rješenje za zaboravnost i neodgovornost vašeg djeteta.

Pisanjem zadaća dijete uči, proširuje svoje znanje te postiže bolji uspjeh u školi. Roditelji su tu da budu podrška i pomoć. Kada imate bilo kakvih pitanja i nedoumica, potražite pomoć i savjet u školi kod učiteljica/učitelja.

Udžbenike i školski pribor po najboljim cijenama potražite na mondo.hr

Komentari 1
Pogledaj sve komentare
  • Avatar rhaea
    rhaea

    Još nemam školarca ali sigurno da prvašiće treba treba podsjetiti i naučiti da se ima obaveza pisanja zadaće, biti prisutan prvih tjedana dok dijete obavlja svoje zadatke iz zadaće, također ako i kasnije negdje zaškripi treba uskočit objasnit i tako to al sam u pravilu mišljenja da je gradivo u školama prilagođeno uzrastu i da nikakvih velikih intervencija roditelj ne bi trebao imati u djetetove zadaće. Najveći zadatak je da se dijete nauči i pripremi na tu odgovornost a to kreće od puno mlađih dana. Ne znam kako ostali ali ja se grozim mama koje čitaju lektiru umjesto djeteta, pišu sastavke, crtaju i ama baš sve izrađuju što bi trebalo dijete. Ne znam što misle kakvu poruku time šalju svom djetetu???