Ekrani nisu nešto što klinci moraju dobiti, jer znamo da nisu dobri za njih. Zato ih treba dozirati ili ih pretvoriti u neki oblik nagrade nakon dobro izvršenog zadatka koji se mora obaviti. Ovaj tata ima super taktiku.
Budimo iskreni – ekrani su uglavnom štetni i zapravo ih nerado dajemo djeci. No, nekad im ipak moramo odobriti mali „odmor“ uz ekrane ili malo „ispuhivanja“ nakon napornog dana. Sve u svemu, ekrani su nešto što djeca žele i samim time mogu postati svojevrsna nagrada za neki obavljen posao. Može to biti domaća zadaća, usisavanje sobe, čitanje lektire… Ili možeš napraviti cijeli jedan popis zadataka koje moraju obaviti prije nego što dobiju ekran.
Upravo je to napravio jedan tata, a kaže da ga je rezultat njegovog popisa i cijelog tog „projekta“ zapravo ugodno iznenadio. Tata Richard Wadsworth na svom je kanalu na TikToku objavio video u kojem je iznio prednosti ograničavanja vremena na ekranu u njihovoj kući. On je, naime, napravio prije nekog vremena popis zadataka koje djeca moraju obaviti u danu da bi dobili svoje vrijeme na ekranima. Budući da su djeca, baš kao i većina djece općenito, motivirana nečim što ih jako privlači, zadatci s popisa obavljaju se bez pol' muke!
Tata Richard, koji je ujedno i doktor, kaže ovako: „Ne dobivaju ekrane dok se popis ne odradi. Dakle, moja djeca obave svoje poslove, očiste sobe, odrade vježbanje i riješe rublje. Korištenje ekrana povezano je s povećanom depresijom i anksioznošću kod tinejdžera. Svojoj djeci ne bismo trebali dati neograničen pristup ekranima, baš kao što biste regulirali količinu slatkiša i šećera koju pojedu. Nadamo se jednako tako ograničavate i količinu vremena pred ekranom koje imaju.“
@doctorwadsworth #greenscreen #parenting #parentingtips ♬ original sound - Richard Wadsworth
U videu koji je objavio, prikazuje sina koji vježba u podrumskoj kućnoj vježbaonici – nešto prije 7 sati ujutro. Dok dječak podiže bučice, tata ga pita kad se probudio, a on odgovara: „U 6.30.“ Dječak se probudio da bi vježbao prije škole, te tako već ujutro odradio još jedan od zadataka. No, nije samo ekran bio nagrada za to. „Moj sin je rekao da je taj dan imao osjetno više energije i da se osjećao puno bolje u školi,“ rekao je tata, te dodao: „I jutros je imao veliki osmijeh na licu i osjećao se baš dobro. Ja sam iskoristio priliku da mu kažem koliko sam ponosan na njega.“
Popis, inače, započinje pitanjem „Mogu li dobiti ekrane?“, a ispod tog piše „Jesi li…“ te zatim slijedi popis:
Pospremio/la svoju sobu: sva odjeća je uredno složena ili obješena u ormaru, nema smeća, kreveti su pospremljeni, igračke su pospremljene.
Odradio/la svoje zadatke.
Podigao/la sve s poda: u prizemlju i na katu, na podu ne smije biti smeća, igračaka ni odjeće.
Napravio/la domaću zadaću ili čitao/la barem 15 minuta.
Vježbao/la: 1,5 kilometara na traci za trčanje (možeš hodati, joggirati ili trčati) ili 20 minuta neke druge vježbe (košarka, penjanje, dizanje utega).
Pripremio/la se za idući dan: užina, cipele, jakna – sve spremno i na pravom mjestu
Wc školjke: jesu li svi wc-i u kući čisti, je li puštena voda?
Prljavo/čisto rublje: jesi li gotov/a s razvrstavanjem rublja?
Ova nam se ideja itekako sviđa! Ekrani su nešto što bi trebalo biti nagrada, bonus, a ne nešto što je neprestano dopušteno i ponuđeno. A ovako se i djeca osjećaju bolje!
