Nema sumnje da je važno prepoznati jake strane djeteta i isticati ih. To je dobro za djetetovo samopouzdanje. No, pretjerana upotreba motivacijskih rečenica može zapravo biti štetna, a evo i kako.
Kad djetetu kaže „Možeš napraviti baš sve što zamisliš!“ osjećaš se vrlo dobro, čak odlično. Potičeš svoje dijete da razvije svoje kvalitete, daješ mu vjetar u leđa da ne odustane, da ustraje u svemu jer – ono to može. I to je divno! Sve dok ne pretjeraš. Jer pretjerano korištenje ovakvih fraza može imati zapravo suprotan učinak od očekivanog.
Istina je da je za postizanje cilja izrazito važno da je osoba uvjerena da to može učiniti, da taj cilj može postići, ostvariti, dosegnuti. No, s druge strane, reći djetetu da mu je sve što želi nadohvat ruke i uvjeravati ga da može baš sve što poželi, može učiniti više štete nego koristi.
Kao i odrasli, i djeca trebaju vanjsku motivaciju. Najvažniju ulogu u djetetovom životu u tom smislu, igraju, naravno, roditelji, odnosno skrbnici. Oni su tu da pruže ohrabrenje djelima i riječima. Kad dijete prvi put vozi bicikli, treba roditelja da mu kaže: „Hajde, možeš ti to!“ kao i kad igraju prvu utakmicu pred publikom, a roditelji navijaju za njega.
Greške su važan dio
Djeca se svakodnevno suočavaju s izazovima. Neprestano uče, testiraju svoje sposobnosti i stječu vještine, ali rade i greške, što je neizbježan dio odrastanja. Na oblikovanje samopouzdanja utječu upravo i te pozitivne poruke koje dolaze izvana, a najvažniji su oni koji dolaze od roditelja.
No, iako se čini kao dobar put i dobar odgoj, nije uvijek dobra ideja natjerati dijete da vjeruje da je sve moguće. Neselektivno korištenje ovakvih pozitivnih komentara može biti stvarno opasno za njihovo mentalno zdravlje. Možda ti nije jasno kako bi naizgled korisna poruka mogla biti štetna za dječji um? Evo zašto.
Ono što se događa kad dijete zatrpavaš takvim porukama jest da ono stvara nefleksibilna uvjerenja, odnosno ona koja će ih natjerati da donose prebrze zaključke. Na primjer, ako misle da mogu učiniti sve što naume, tada će se prvi put kada ne uspiju ostvariti cilj osjećati kao da s njima nešto nije u redu. Dok je stvarna slika zapravo drukčija i djeca moraju prihvatiti da je neuspjeh dio života. Jednostavno rečeno, dijete koje je uvjereno da može baš sve, neće biti spremno tolerirati frustraciju.
Ako onu poruku s početka okreneš naopako, shvati ćeš kako bi dijete moglo protumačiti poruku da može učiniti sve što naumi. Naime, ako dijete koje je uvjereno u takav stav nešto ne postigne, pomislit će da je to zato što se nije dovoljno potrudilo. Velika je istina da je nepravedno i nerealno smatrati da svih 100 posto rezultata ovisi isključivo o uloženom trudu.
Važno je da su realni
Svi mi imamo ograničenja. S druge strane, svaki cilj i dolazak do njega ima određene aspekte koji ograničavaju ili uvjetuju postizanje i ostvarivanje tog cilja. Dakle, postoje okolnosti koje su izvan našeg utjecaja, izvan našeg dosega i na njih ne možemo utjecati. Činjenica je da su ljudi ranjivi i da to ne možemo izbjeći, a ako ignoriramo ili poričemo tu ranjivost, to nas neće učiniti jačima, nego manje realističnima.
S druge strane, ako djetetu prenesemo i usadimo shvaćanje da svi ljudi imaju određena ograničenja, znat će da ako nešto ne ide kako treba, da ih to ne čini manje vrijednima. Također, da bi dijete ili bilo koja osoba mogla zatražiti pomoć, važno je prepoznati sebe kao ranjivu osobu. Dakle, da bismo to učinili, moramo prihvatiti da ne možemo sve učiniti sami.
Upravo zato pretjerano korištenje pozitivnih komentara može biti vrlo opasno, jer potkopava ideju da je u redu tražiti pomoć. Ako pretjerano koristimo pozitivne komentare, djeci usađujemo krivu ideju da nisu ranjiva i da im ne treba pomoć.
Možeš li spriječiti da pozitivni komentari budu opasni dijete?
Pozitivne poruke temelj su zdravog samopoštovanja. No, previše takvih poruka može dijete odvesti na krivi put. Dakle, što možeš napraviti? Najkorisnija alternativa uvijek je – ravnoteža, koju je, znamo, teško postići. Tu ravnotežu možeš postići tako da pohvale i motivacijske komentare koristiš oprezno i mudro u prikladnim trenucima. Osim toga, ključno je shvatiti da naša djeca ne samo da nisu sposobna učiniti sve, već da i ne moraju biti.
