Ana i Katarina su sestre koje su proživjele prekrasne zajedničke trenutke. Katarina je Ani bila doula na porodu te su tako samo produbile svoju povezanost, a svoju priču otkrile su za Klokanicu
Ana Kolobarić i Katarina Škudar su sestre i majke. 31-godišnja Ana je mama 14-mjesečnog dječaka Iana, a rodila ga je kod kuće uz primalju i muža te uz sestru Katarinu koja je doula. 35-godišnja Katarina ima troje djece; desetogodišnju Emu, osmogodišnju Lotu i trogodišnju Ritu. Sretne mame i sestre ispričale su za Klokanicu kako su se osjećale tijekom svojih porođaja te kako izgleda porođaj uz doulu.
Kad je vidjela Katarinin treći porod, Ana je odlučila sina Iana roditi kod kuće, a svidjelo joj se što su svi bili na okupu u svom domu. "Kada sam ostala trudna, odmah sam rekla, ako bude sve u redu s mojom trudnoćom pred porod, da želim i ja roditi tamo gdje se osjećam najsigurnije, u svom domu. Uz to imam i veliki strah od bolnica i priča s poroda u bolnicama koje nisu bile ono što bih ja željela za sebe i svoje dijete. Čitala sam o zemljama u kojima je najnormalnija stvar da žene rađaju doma, tek ako je pred porod neki problem s djetetom tj. trudnoćom tada se porod najavi u bolnici. Nisam se mogla zamisliti kako bih u trenucima kada sam najranjivija i kada ću trebati najviše podrške i ljubavi bila s ljudima - primaljama, liječnicima koje ne poznajem i ljudima koji nemaju vremena biti uz mene cijeli porod, u maloj sobi gdje se ne mogu kretati kako ja osjećam da trebam i slušati i druge žene kako rađaju samo par metara dalje. Željela sam da moj porod bude bez zabrana kretanja, zabrana jela i pića, s ljudima koje želim uz sebe, bez nepotrebnih intervencija. Željela sam roditi smireno i tamo gdje se ja osjećam sigurno", objasnila nam je Ana, koja je prva četiri mjeseca trudnoće imale mučnine i kontrakcije, a uz supruga joj je najveća podrška bila njezina sestra Katarina.
Zaljubljene u trudnoću i porod
Upravo njoj je postavljala 150 pitanja dnevno, a ona joj je donosila knjige o porodu i trudnoći, objasnila sve o tijelu i porodu, tako da Ana nije osjećala nikakav strah, a u trudnoću i porod je postala zaljubljena kao i Katarina. Ana za Katarinu kaže da je "bila doula još prije nego što je uopće otišla na tečaj i stvarno postala doula", a na porodu je zbog nje osjećala mir i ogromnu podršku. "Angažirali smo primalju iz inozemstva te se nekoliko puta vidjeli s njom i dogovorili kakav porod želim. I do kraja trudnoće uz pomoć svega toga, osjećala sam se spremno i smireno. Kada sam ušla u termin nisam imala strahove niti sam bila nestrpljiva", dalje nam je ispričala.
'Trećem djetetu htjela sam najbolji dolazak na svijet'
Katarina je rodila troje djece, a svoje prve dvije kćeri rodila je u Varaždinskoj bolnici na stolčiću uz prisustvo supruga. Kaže da je nakon drugog poroda u šali znao reći "da je sve već vidio i sve to zna pa ako ikada budemo imali treće dijete mogli bi doma imati porod". A njihova šala pretvorila se u ozbiljno razmišljanje i promišljanje. Katarina je sve češće čitala i o porodima kod kuće te gledala različite videe, preporuke struke i znanstvene članke. Htjela je za svoje treće dijete najbolji dolazak na svijet, ali se nije htjela ni odvajati od djece. Treće dijete rodila je kod kuće, a najviše su joj pomogle knjige Ine May "Gaskin Guide to Childbirth" i "Spiritual Midwifery. "Najvažnije od svega je bilo da imamo profesionalnu potporu u vidu primalje. Uspjeli smo je organizirati iz inozemstva. I s njom sam puno pričala prije poroda i uvjerila se da je stručna i iskusna te da ću se uz nju osjećati sigurno", objasnila nam je Katarina.
Najveća podrška joj je bio suprug, smireno je pružao podršku i točno znao što u svakom trenutku treba napraviti, kada ju držati za ruku, a kada ju jednostavno pustiti da bude sama sa sobom. "Naime kroz porod potrebe rodilje se mijenjaju, pa tako neko vrijeme želite biti sami, a neko vrijeme vam treba sve moguće društvo, u jednom trenutku želite pričati i da vas netko bodri, u drugom da je taj netko tu ali da vas ničim ne ometa. On je znao kako sve to zadovoljiti. Svjesna sam da nisu svi partneri takvi i da vam tada svakako treba podrška druge bliske osobe ili doule. Naravno, bila je tu i primalja. Bez nje kućni porod ne bi dolazio u obzir. U trenutku kad možda mislite da nešto ne možete ili vas zaskoči neka sjena straha ona je ta koja vas svojim pogledom umiri ili samo kaže sve je u redu", dalje je objasnila simpatična Katarina.
Razlike između poroda kod kuće i u bolnici
Katarina je imala odlično iskustvo s prva dva poroda, imala je nježne i divne primalje, ali je i otkrila koliko njezino tijelo može i koliko je moćno. No, kaže da su razlike ogromne između poroda kod kuće i u bolnici. "Bolnice su nam nepoznate, puno je i drugih rodilja i nepoznatih mirisa, zvukova i ljudi, možda i previše svjetla. I koliko god se osoblje trudilo, ne mogu vam osigurati privatnost kakvu imate u svom domu. Kod kuće niste sputani CTG-om, no provjeravate se povremeno, niste vezani uz jednu prostoriju nego slobodno šećete i tražite svoj kutak za rađanje, onaj koji vam najviše odgovara, tuširate se, idete na WC, ležite, spavate, jedete, plešete, što god vaše tijelo želi. Ukratko imate veću slobodu, a samim time i manji strah, opušteniji ste što rezultira boljim protokom oksitocina i možda čak kvalitetnijim trudovima", opisala je svoje iskustvo te dalje dodala. "U dnevnom boravku je suprug postavio bazen, napunio toplom vodom. Trudovi u vodi su puno blaži, lakše se podnose. Nakon rođenja djeteta legnete u svoj krevet, okruženi ste svojim najmilijima, starija djeca odmah upoznaju svoju seku. Sve je puno nježnije, obitelj je odmah na okupu i svi zajedno se zaljubljuju u tu malu mirišljavu štrucu. Osim toga dijete je okruženo kućnom mikroflorom, a ne bolničkom što je isto dosta važno".
Upitali smo ju što se događa ako dođe do komplikacija na porodu ili nakon poroda. "Primalja je uvijek školovana i iskusna. Ona će u svakom trenutku moći procijeniti u kojoj je fazi vaš porod i postoje li znakovi i najmanje komplikacije. Ukoliko primalja procjeni da se nešto takvo događa odmah ćete otići u bolnicu. Osobno sam pri odluci za kućni porod pokušala zadovoljiti neka pravila o udaljenosti bolnice, a u našem slučaju bolnica je uistinu blizu", dodala je.
'Biti prisutna dok moja mala seka postaje majka bilo je neopisivo'
Katarinu je sestrina trudnoća i njezina odluka da želi roditi kod kuće motivirala da upiše edukaciju za doule jer je željela biti najbolja moguća podrška Ani. "Kako se radilo upravo o njoj naravno da sam htjela dati najbolje od sebe. Vidjela sam na Facebooku oglas za edukaciju za doulu i odlučila sam da ću otići, educirati se i pokušati biti najbolja moguća podrška. Edukacija se održavala u travnju 2016. u organizaciji Hrvatske udruge Doula", rekla je Katarina.
Obje su nam opisale kako je prošao Anin porod, sve je počelo u pet ujutro, a zatim su došle Katarina i primalja. "Cijeli porod trajao je trinaest sati. No meni se činilo kao da je trajao pet. Moj muž bio mi je ogromna podrška. Trebala sam njegove ruke. Cijeli porod me držao i stavljao obloge na čelo. Katarina je znala točno gdje i kada stisnuti (na donjem dijelu leđa i na kukovima) da ublaži bol od trudova. To mi je stvarno puno pomagalo! Kada su trudovi počeli biti intenzivniji, samo bih je pogledala i znala je što reći. Osmijeh na njenom licu i " super ti ide" meni su u tim trenucima davali toliku snagu za ići dalje! Osjećala sam se jakom zbog nje!", opisala nam je Ana te opisala što se dalje događalo:"Mijenjala sam položaje i prostorije cijelo vrijeme. Katarina mi je davala savjete oko položaja. Stajala sam, šetala, klečala u bazenu, sjedila na pilates lopti, ležala na trosjedu i na krevetu. Mislim da sam upotrijebila baš svaku prostoriju u stanu tijekom poroda. Kada se beba počela kruniti osjetila sam slabost, tad me prvi puta dotaknuo strah - "hoću li moći?". No Katarina je bila tu, rekla mi je "Super ti ide! Ti to možeš". Te riječi su toliko jednostavne, a meni su u tim trenucima toliko značile! I moj muž ih je nastavljao ponavljati "Ti to možeš!". I tako nam je stigao nas Ian!", rekla je.
Kaže da danas ne bi mogla zamisliti porod bez Katarine kao sestre, a ni bez nje kao doule. Katarina dodaje da nije postojao ni najmanji strah, a da su ti zajednički trenuci posebna čast. "Veselili smo se svakom trudu i činjenici da nam je mali dječarac sve bliže. Naša povezanost se samo još više produbila. Biti prisutna dok moja mala seka postaje majka bilo je neopisivo. Biti prisutna u trenutku kada se rađa jedna mlada obitelj bila je posebna čast. A da ne pričamo da sam i ja u tom trenutku postala teta, posebna je to veza", dalje je dodala Katarina.
Katarina i dalje sudjeluje u različitim edukacijama, čita stručnu literaturu te se trudi otići na radionice i kongrese. "Aktivno se bavim radom u Udruzi. Zajedno s Anitom Budak vodim radionicu "Ljudska prava u porodu". Radionica je edukativnog karaktera i vraća fokus na rodilju te se održava besplatno za trudnice svakih 6 tjedana u Zagrebu. S radionicom smo posjetili Pulu, Zadar i Osijek, a 19. studenog stižemo u Zabok. Radionica će se održati u prostoru Mreže udruga Zagor na adresi Trg svete Jelene 6 s početkom u 9 sati. Nadam se da će nam se trudnice iz Zagorja rado pridružiti", na kraju je dodala te pozvala sve trudnice iz tog kraja da se pridruže.
