Ako onemoguće ulazak roditelja u vrtić, a o tome se priča kao jednoj od mjera, tada je priprema djeteta itekako važna jer, pretpostavljam neće biti razdoblja prilagodbe i ono će morati samo navigirati kroz novu situaciju i okolinu.
Mnoga djeca uskoro kreću u vrtić i to je za njih velika promjena. I ako ih se na tu promjenu ne pripremi, prilagodba na vrtić može biti poprilično teška. Djeca ne vole promjene. Ona vole rutinu. Ona im daje osjećaj sigurnosti i omogućava im da znaju što očekivati i što se od njih očekuje. Međutim, ako izgube taj osjećaj sigurnosti, tada se osjećaju uplašeno i pod stresom, a to se kod njih manifestira kroz ispade bijesa i nasilno ponašanje. Ali svemu tome se može doskočiti pripremom. Ona bi trebala uključivati razgovor o svemu što dijete čeka, što se od njega očekuje i jačanje samostalnosti.
A da bi nas djeca razumjela treba koristiti jezik koji im je razumljiv, odnosno dječji jezik. Često zaboravljamo da iako imaju slabo razvijen govor, mogu jako dobro razumjeti što se oko njih događa pomoću govora tijela, te tona glasa. Rečenica poput: "Maja ići u vrtić. Maja se igrati"., uz vedar ton i veselo gestikuliranje rukama, i jednogodišnjakinji će dati do znanja da je očekuje nešto zabavno i veselo, te da nema razloga za strah. Kod veće djece može se reći nešto poput: "Vrtić je posebno, zabavno mjesto za igru - samo za djecu". Takva rečenica će kod djeteta pobuditi znatiželju i želju za istraživanjem.
Bilo bi dobro djetetu objasniti i koja su očekivanja odgojiteljica. Recimo da će samo jesti i da će samo oblačiti papuče. Da će biti tamo i druge djece, te da će morati dijeliti igračke. Da bi olakšali te velike promjene i kod kuće krenite postupno s nekim promjenama - neka proba samostalno jesti, neka proba obući cipelice i sl. Sve to će kod djeteta podignuti samopouzdanje i bit će spremnije na te nove izazove.
Ovo je sve iznimno važno u ovo vrijeme neizvjesnosti i brojnih mjera. Jer ako onemoguće ulazak roditelja u vrtić, a o tome se priča kao jednoj od mjera, tada je priprema djeteta itekako važna jer, pretpostavljam neće biti razdoblja prilagodbe i ono će morati samo navigirati kroz novu situaciju i okolinu.
Ako ipak bude moguće imati razdoblje prilagodbe, evo kako bi ona otprilike trebala izgledati.
Prvi dani u vrtiću
Prva dva do tri dana bilo bi dobro da roditelji budu posrednici između odgajatelja i druge djece. To će im olakšati upoznavanje s grupom i odgajateljicama.
Sljedećih dva do tri dana, roditelji su i dalje prisutni, ali više postrani kako bi se dijete samo uključilo u aktivnosti. Naravno, to sve ovisi od djeteta do djeteta. Nekima treba duže, a nekima kraće razdoblje da se prilagode novoj situaciji i okolini.
Kada je prvotno uključivanje u grupu završeno, roditelji mogu ostaviti dijete na par minuta. Ono što je važno naglasiti je da se nikada ne smiju iskradati. To kod djece izaziva osjećaj nesigurnosti i strah jer nikada ne znaju kada će ih napustiti. Prije nego napuste prostoriju bilo bi dobro da to najave: "Tata mora ići raditi. Čim završim, dođem po tebe". Cijeli taj proces treba ponavljati nekoliko dana kako bi dijete shvatilo da kada roditelji na odlasku kažu da će se vratiti po njega - govore istinu.
Nakon aktivnog uključivanja djeteta u grupu, odvajanje bi trebalo biti kratko uz poticanje na neku aktivnost. "Da li bi mi mogao složiti kulu od kockica? Budeš mi je pokazao kada se vratim".
Nakon povratka kući, veselo pričajte o odgojiteljima i svemu lijepom što se tamo događa. Vrlo je važno da osigurate i posebno vrijeme s djetetom koje će biti provedeno bez elektronskih naprava. Tako ćete svu pažnju posvetiti djetetu, a ona će mu tada itekako trebati.
