Svi nekad griješimo, pa tako i on, ma kako ga zvali. Iako je fora s dobrom i zločestom djecom zapravo mnogima zabavna, to nije najbolja „kategorizacija“ djece i nije nimalo korisno.
Prosinac nam često posluži kao sjajan mjesec za – plašenje djece. Ili uvjetovanje djece. Ili ucjenjivanje djece. Da, znamo, niti jedna od ovih riječi nije nešto što bismo željeli ili biste željeli povezati s djecom i naravno da to koristimo kao šaljivu poveznicu s djecom u ovom kontekstu, imajući na umu ono „ako se ne prestaneš ovako ponašati, Djedica će te staviti na listu zločeste djece i nećeš dobiti poklon“ koje nam tako dobro dođe u prosincu… Moramo priznati, što drugo.
No, ako imalo razmislimo o tom što govorimo ili o tom kako to klincima djeluje iz njihove perspektive, sve će nam biti jasno. Shvatit ćemo, naime, da je ta kategorizacija djece kao „dobre“ i „zločeste“ jednostavno loša i da se gotovo uvijek trudimo to izbjegavati općenito u odgoju. Osim u prosincu. Jer tad se to u potpunosti podrazumijeva. Zbog Djeda Božićnjaka i njegovog popisa.
Neki stručnjaci za mentalno zdravlje složili su se da karakteriziranje djece kao "dobre" ili "loše" na popisu može ograničiti osobni razvoj, nanijeti djetetu sram i ne potaknuti dijete na željeno ponašanje – iako nam je to pravi i istinski cilj.
Na to je na svom profilu na Instagramu upozorio i Chazz Lewis, stručnjak posvećen podučavanju roditelja i učitelja. “Prijetiti djeci popisom 'zločestih ili dobrih' u najboljem je slučaju pogrešno, a u najgorem slučaju manipulativno”, napisao je na Instagramu Chazz Lewis. "Još uvijek možete provoditi sve svoje zabavne tradicije bez laganja svom djetetu kako biste njime manipulirali."
Stručnjaci za mentalno zdravlje razmišljali su o ovom već prije nekoliko godina, posvetili su pažnju ovakvoj kategorizaciji i okarakterizirali je lošom i neprimjerenom. Došli su do zaključka kako je to uistinu loše za djecu, te su tom prilikom objavili i javno obraćanje Djeda Božićnjaka. Videokampanja iz 2019. godine nazvana je "Poruka Djeda Božićnjaka o mentalnom zdravlju", a objavio ju je Nacionalno udruženje za mentalne bolesti (NAMI).
"Mislim da sam sve krivo napravio", kaže u tom videu Djed Božićnjak. "Počelo je s dobrim namjerama, načinom da se motivira dobro ponašanje, da se dovede u red poklanjanje, da se pojednostave isporuke, ali 'zločest ili dobar — kao da neka djeca nemaju dovoljno razloga za brigu, nego ih još i ja osuđujem bez konteksta, bez perspektive, bez ikakvog doktorata iz psihologije... 'zločest ili dobar'. Jesam li osudio svako dijete koje se već ionako osjećalo kao neprikladna igračka?"
Djed Božićnjak nastavlja sa svojom introspekcijom, pa se pita je li potpuno pogriješio s tom klasifikacijom „zločest ili dobar“, te je li moguće da je netko samo „nervozan ili dobar“ ili „ne osjeća se ugodno u svojoj koži ili dobar“ ili „ljutit, a ne zna zašto ili dobar“…
Sve u svemu, Djedica ne dođe do nekog univerzalnog zaključka, nego razmišlja je li stvarno pogriješio s tim famoznim popisom dobre i zločeste djece. Ljudi se nisu baš iz prve niti svi redom s njim složili u komentarima, pa dok su neki pozdravili njegovo promišljanje, drugi su rekli da je taj popis sasvim u redu i da je potreban.
Stručnjaci, pak, kažu otprilike ovako: „Važan je način na koji razgovaramo s djecom, uvijek, pa tako i tijekom praznika. Ono što je važno napraviti je dati do znanja da to „zločest ili dobar“ nije ponašanje koje je zauvijek takvo, te da se može na tom raditi i da cijeloga života zapravo učimo.“
Važno je ovo:
- Ispravljati pogrešno ponašanje, bez obzira na i neovisno o blagdanima i Djedu Božićnjaku.
- Ne koristiti Djeda Božićnjaka kao ucjenu, nego usmjeravati djetetovo ponašanje bez spomena starca s bradom.
- Što manje spominjati i isticati loše ponašanje, nego češće usmjeravati na dobro ponašanje.
- Ne kategorizirati djecu zločestima i dobrima, nego te izraze koristiti za ponašanje – dijete nije zločesto, nego je ponašanje takvo.
