Dijeli, dijeli! Učiš dijete da dijeli! Ove i slične poruke često su prisutne tijekom cijelog našeg života. No, je li zaista nužno učiti djecu da uvijek dijele? Razmišljamo li uopće o poruci koju šaljemo ili samo ponavljamo kao mantru ono što nam govore cijeli život?
Mama Alanya Kolberg bila je u parku sa svojim sinom Carsonom. Kao i većina djece, Carson je sa sobom ponio par igračaka koje je htio podijeliti s prijateljem s kojim su se sastajali u parku. No, čim su stigli u park, Carsonu je prišla grupa dječaka koji su zahtijevali da s njima podijeli svoje igračke. Interakcija između djece potaknula je mamu Alanyju da napiše post na Facebooku o ovoj temi.
"Moje dijete ne mora dijeliti igračke s vašom djecom", započinje Alanya i objašnjava kako su njezinom sinu prišli dječaci koji su htjeli da Carson s njima podijeli svoje igračke, nakon čega je on pogledao prema mami koja mu je objasnila da ne treba podijeliti igračke ako ne želi. "Možeš im reći ne, Carson. Samo reci ne. Ne trebaš više ništa drugo reći", rekla je mama.
Čim je dječak rekao ne, grupa dječaka je brzo potrčala prema njoj i potužila se kako njezin sin ne želi dijeliti. "Ne mora dijeliti. Rekao je da ne želi. Ako će htjeti, podijelit će."
Kao što možete pretpostaviti, mama je 'zaradila' par ružnih pogleda od drugih roditelja, no ona je objasnila svoje razloge: "Da ja, kao odrasla osoba, dođem u park i jedem sendvič, jesam li obvezna podijeliti svoj sendvič sa strancima u parku? Ne! Bi li ijedna imalo pristojna strana osoba prišla kako bi se poslužila mojim sendvičem i zatim se naljutila kad bih odbila podijeliti svoj sendvič? Ponovno ne!"
"I zapravo, dok me ružno gledate i mislite kako smo moj sin i ja nepristojni i bezobrazni, zapitajte se kome ovdje zapravo nedostaju maniri? Osoba koja protiv svoje volje treba dati svoje tri igračke šestorici dječaka ili šestoro dječaka koji zahtijevaju dobiti nešto što uopće ne pripada njima, dok vlasnik tih igračaka pritom osjeća nelagodu?"
Kad malo bolje razmislite, istina, tko je izmislio ova pravila? Da, naravno da je dobro učiti djecu da dijele, no poruka ne bi trebala biti: "Žrtvujte sve što imate, cijelo vrijeme!" Zar ne? Samo zato što se drugo dijete želi igrati s nečime što vaše dijete ima, znači li to da vaše dijete treba prepustiti svoju igračku? To je ono što zapravo učimo djecu, da trebaju odustati od svojih stvari i prepustiti ih drugima ako oni to zahtijevaju.
"Cilj je naučiti našu djecu kako funkcionirati kao odrasle osobe. Iako znam neke odrasle koji očito nikad nisu naučili dijeliti kao djeca, poznajem puno više onih koji ne znaju kako da kažu 'ne' ljudima ili kako da postave granice ili kako da ponekad i budu sebični i brinu o sebi, i ja sam među tim ljudima."
Postavljanje granica drugim ljudima
Ne znati postaviti granice s drugim ljudima definitivno je velik problem, baš kao i ne znati kako reći 'ne'. Učimo li na taj način djecu da svoje želje uvijek stavljaju na drugo mjesto? Postoji razlika između djeteta koje uvijek odbija dijeliti i djeteta koje se igra s nečime što voli i nije završilo s tom igrom. Kao odrasli ljudi i kao roditelji, trebali bismo prepoznati takve stvari i prestati tjerati djecu da budu bolji i više požrtvovni nego što smo mi.
"I zato, sljedeći put kada vaše dijete potrči prema vama, uzrujano jer drugo dijete neće podijeliti svoju igračku s njime, sjetite se da ne živimo u svijetu u kojem bi trebali odustati od svega što imamo samo zato što nas drugi to traže i ja ne želim učiti svoje dijete da tako stvari funkcioniraju."
