Djeca su različita i ne 'pali' kod svih isto. Ne postoji savršen roditelj, kao ni savršen odgoj, ali važno je da prepoznati svoje propuste i ne ponavljati ih. Jedna od najčešćih pogrešaka je premalo ili pretjerano hvaljenje djeteta
Zamke u odgoju djece su mnogobrojne, a roditelji ponekad i u najboljoj namjeri rade pogreške. Nema uputstava za upotrebu, a djeca su različita i ne "pali" kod svih isto. Ne postoji savršen roditelj, kao ni savršen odgoj, ali važno je da roditelji prepoznaju svoje propuste i potom ih ne ponavljaju jer njihove reakcije imaju velik utjecaj na dijete. Jedna od najčešćih pogrešaka u odgoju je premalo ili pak pretjerano hvaljenje djeteta.
Naravno da ih je važno pohvaliti kada postignu neki uspjeh, no jednako tako pohvala ne bi smjela izostati ni za trud koji je dijete uložilo i onda kad uspjeh izostane. Važno je djetetu objasniti da ne mogu svi uvijek u svemu biti najbolji te da je u redu ponekad i pogriješiti. S druge strane, pretjerano kritiziranje. kao i isticanje i naglašavanje djetetovih pogrešaka može dovesti do toga da dijete počne misliti da sve radi krivo.
'Zlatna sredina je najbolji pristup'
Odnos roditelja prema djeci može se razvrstati u tri tipa: autoritarni, demokratski i tzv. lesefer, objasnila je psihologinja dr. sc. Jadranka Zorić. "Ovisno o tome kojem tipu pripadaju, roditelji prave specifične pogreške. Tako će autoritarni roditelj zahtijevati apsolutnu poslušnost od djeteta, neće uvažavati njegove želje i mišljenja, može se očekivati striktna kontrola i kažnjavanje za svaki propust i najmanju neposlušnost. Na taj način negativno se djeluje na razvoj ličnosti djeteta i može se očekivati da će takav odgoj u budućnosti rezultirati nesigurnom, napetom osobom, bez samopouzdanja, te da će takva djeca kad odrastu na sličan način postupati prema svojoj djeci, zbog tzv. transgeneracijskog prijenosa", objašnjava psihologinja Zorić.
U potpunoj suprotnosti su roditelji koji njeguju "lesefer" stil (od franc. laissez faire) i svojoj djeci sve dopuštaju - prepuštaju im da sami odlučuju i ne miješaju se. Tako im ne daju upute i ne usmjeravaju ih, pa dolazi do situacije u kojoj nedostatno definirana odgojna struktura rezultira dezorijentacijom djeteta koje se počinje ponašati mimo društveno prihvatljivih normi, kako mu u nekom trenutku dođe. Kao i odrasli, ta su djeca manje odgovorna, lošije organizirana, mogu socijalno egzistirati mimo konvencionalnog. Psihologinja kaže kako je zlatna sredina ipak najbolji pristup. "Najbolje funkcioniraju obitelji u kojima su roditelji demokratskog tipa. Oni dopuštaju djeci izražavanje mišljenja, dogovaraju se s djecom, usmjeravaju ih i upućuju ih na poželjna ponašanja. Ta djeca imaju najveće šanse da izrastu u zdrave, odgovorne i zrele ljude", pojašnjava Zorić.
Nemojte zanemarivati dijete, ali ga ni previše štititi
Unutar ova tri osnovna stila ima još puno nijansi, između ostalog prezaštitnički stil i onaj najgori - zanemarujući. Takva djeca se moraju sama snalaziti jer ih roditelji ignoriraju i hladni su, nema motivacije što rezultira neposluhom i niskim samopoštovanjem. Prezaštitnički nastrojeni roditelji su pak topli, ali i brinu o svakoj sitnici te tako nehotice ometaju razvoj djeteta. Misleći da tako štite djecu zapravo ih čine nesamostalnima, emocionalno nestabilnima, preosjetljivima i nesigurnima.
Mudri roditelji povuku se kad shvate da je dijete samo sposobno za neku novu aktivnost. Pa i po cijenu da naprave pokoju pogrešku ili ponekad razbiju koljeno i upadnu u svađu. Psiholozi ističu kako pozitivno roditeljstvo, kojem god od ova tri stila bilo najbliže, podrazumijeva njegovanje, toplinu, osnaživanje, uvažavanje i vođenje. Ono što je također važno je da roditelj poznaje razvojne karakteristike svojeg djeteta i prilagođava im se.
Autoritarni stil - Svrha je uspostavljanje autoriteta, učenje samokontrole i poslušnosti djeteta. Odnos roditelj - dijete temelji se na odnosu nadređenosti i podređenosti. Nije dobro da se koriste naredbe koje se temelje samo na kaznama, umjesto dobro postavljenih granica koje dijete može ispoštovati.
Laissez faire - U doslovnom prijevodu s francuskog znači “pustite neka sve ide svojim tokom”. Djeca koja su ovako odgajana najčešće imaju problema s koncentracijom i usvajanjem novih vještina. Djeci trebaju granice, a to ne znači da roditelji koji ih postavljaju nisu bliski sa svojom djecom.
Demokratski stil - On kombinira veliku emocionalnu toplinu i čvrstu roditeljsku kontrolu. Roditelji potiču kod djece samouvjerenost, kreativnost te nezavisnost emocija i znatiželju. Vode računa o djetetovim osjećajima i potiču ga.
