Neurološki poremećaj koji se manifestira kroz motoričku komponentu govora. Djeca s dijagnozom DGA imaju poteškoća u produkciji glasova, slogova i riječi. Dijete točno zna što želi reći, no njihov mozak ima poteškoća u koordinaciji mišićnih pokreta potrebnih za izgovaranje
Što je dječja govorna apraksija?
Dječja govorna apraksija (DGA) je neurološki poremećaj koji se manifestira kroz motoričku komponentu govora. Djeca s dijagnozom DGA imaju poteškoća u produkciji glasova, slogova i riječi. To se ne događa uslijed mišićne slabosti ili paralize, već poteškoća postoji u motoričkom planiranju. Mozak ima poteškoća u planiranju pomicanja dijelova tijela (usana, čeljusti, jezika…) koji sudjeluju u govornoj produkciji. Dijete točno zna što želi reći, no njegov/njezin mozak ima poteškoća u koordinaciji mišićnih pokreta potrebnih za izgovaranje.
Koji su znakovi ili simptomi dječje govorne apraksije?
Nisu sva djeca s DGA jednake simptomatologije. Nabrojeni simptomi ne moraju biti prisutni kod svakog djeteta. Važno je dijete odvesti na obradu kod logopeda, kako bi se točno utvrdio uzrok ovih simptoma, kako dijete ne bi ostalo uskraćeno za adekvatnu terapiju.
Najuobičajeniji simptomi u ranoj dobi djeteta:
- Ne brblja u dojenačkoj dobi.
- Pojava prve riječi kasni te nedostaju neki glasovi.
- Koristi samo nekoliko različitih suglasnika i samoglasnika.
- Postoje poteškoće u kombiniranju različitih glasova; koristi duge pauze između različitih glasova.
- Pojednostavljuje riječi zamjenom „teških“ glasova lakšima, ili jednostavno ne izgovara teške glasove (izostavlja ih u potpunosti)/ iako gotova sva djeca ovo čine u određenom momentu, dijete s DGA to čini češće/
- Nerijetko imaju poteškoća s hranjenjem.
Najuobičajeniji simptomi u kasnijoj dobi:
- Radi nesustavne greške u izgovoru koji nisu uzrokovani nezrelošću .
- Razumijevanje je mnogo bolje od ekspresije .
- Ima poteškoća u ponavljanju za nekim, ali je ipak takav govor razumljiviji od spontanog govora .
- Često pokazuju napetost kad pokušavaju izgovoriti određene glasove ili iskoordinirati pokrete usana, jezika i čeljusti za smisleni pokret .
- Ima više poteškoća kod izgovora duljih riječi ili fraza, nego što to ima kod kraćih cjelina.
- Poteškoće se pojačavaju kad je dijete uznemireno ili pod stresom .
- Dijete ima teže razumljiv govor, naročito onima koji nisu u čestom kontaktu s djetetom .
- Govor zvuči isprekidano, monotono, ili se naglašava pogrešan slog u riječi, mijenjajući uvriježeni naglasak.
Druge moguće poteškoće uključuju:
- Zakašnjeli razvoj jezika
- Poteškoće i u drugim aspektima ekspresivnog jezika poput poretka riječi u rečenici ili dosjećanju riječi
- Poteškoće s finom motorikom
- Preosjetljivost ( hipersenzibilnost) ili nedovoljna osjetljivost (hiposenzibilnost) u usnoj šupljini ( takva djeca ponekad ne vole prati zube, smeta ih hrskava hrana, ne mogu identificirati što im je u ustima samo osjetilom dodira jezika)
- Djeca s DGA, kao i djeca s drugim poteškoćama u razvoju govora i jezika, imaju poteškoća kod usvajanja čitanja i pisanja
Kako se dijagnosticira DGA?
Potrebno je prvo isključiti mogućnost oštećenja sluha, pregledom audiologa. Nakon toga, logoped provodi kompletnu obradu djeteta. Pritom se procjenjuju djetetove oralno-motorne mogućnosti, građa govornih organa, kvaliteta djetetova glasa i prozodija, te kvaliteta izgovora. Logoped može dijagnosticirati DGA, ali i isključiti druge poremećaje govora i jezika, ukoliko postoji dovoljan uzorak govora za analizu.
Koje terapije postoje za DGA?
Istraživanja iz prakse pokazuju da djeca s DGA postižu najbolji napredak ukoliko primaju učestalu sustavnu logopedsku terapiju (3- 5 puta tjedno). Također je bolje logopedski tretman pružati individualno (jedan na jedan) s djetetom, nego u grupi. Kad dijete pokaže napredak i dostigne određen stupanj poboljšanja, moguće je smanjiti učestalost terapije te uključiti dijete u grupnu terapiju.
Fokus terapije kod djece s govornom apraksijom je u poboljšanju planiranja, sekvencioniranja i koordinacije mišićnih pokreta za govornu produkciju. Izolirane vježbe za ojačavanje oralne muskulature ne pomažu nužno kod djece s govornom apraksijom. DGA je poremećaj koordiniranja, a ne mišićne slabosti.
Kako bi se poboljšao govor takve djece, dijete mora „vježbati govor“. No također, povratna informacija kroz druge osjetilne sustave, kako što je taktilni (dodir) ili vizualni (vježbe pred ogledalom), kako i auditivni feedback, su korisna pomoćna sredstva u terapiji. Kroz ovakav multi-senzorni pristup djetetu je lakše ponavljati slogove, riječi te fraze, kako bi se poboljšala mišićna koordinacija i sekvencioniranje govora.
Neke klijente se poučava korištenju znakova, ili augmentativnih i alternativnih sustava. Kad se govorna produkcija poboljša, proporcionalno poboljšanju smanjuje se korištenje pomoćnih metoda komunikacije. Tada te pomoćne sustave možemo koristiti u terapiji kao podršku za postizanje još boljih rezultata u kompleksnijim i zahtjevnijim govorno jezičnim strukturama, gdje se time može ubrzati željeni napredak.
Važan je i rad kod kuće s djetetom
Rad kod kuće po uputama logopeda je iznimno važan. Obično se obiteljima daju zadaci i vježbe kako bi se djetetu sustavno pomagalo svaki dan, a ne samo u dane kad ide na terapiju. Tako dijete uči koristiti nove strategije u realnom okruženju te jedino tako može doći do optimalnog učinka terapije.
Jedna od najvažnijih stvari za obitelj djeteta s DGA je činjenica da je terapija dječje apraksije kontinuirani proces koji zahtjeva vrijeme, trud i predanost. Takvoj djeci je naročito potrebna podrška okoline kako bi uspješno iskomunicirali ono što imaju potrebu. Djeci s DGA koja pohađaju i fizikalnu i radnu terapiju, uz logopedsku, potrebno je smisleno isplanirati raspored terapija kako djeca ne bi bila preopterećena i preumorna, kako se time ne bi umanjila efektivnost terapije.
