Stereotipi nastupaju oko druge godine, a nepoticajna okolina pomaže u zatiranju dječjih interesa i sloboda. Dječacima igra lutkama razvija empatiju, govor i finu motoriku
Dječake se godinama obeshrabrivalo od igranja s lutkama i drugim igračkama koje su etiketirane kao igračke za 'curice', većinom iz straha kako će to utjecati na njihovu spolnu orijentaciju i normalan razvoj. Danas su drugačija vremena. Kako možemo očekivati od modernih očeva da se brinu i njeguju svoju djecu, a u isto vrijeme zabranjivati malim dječacima da se igraju s lutkama, kad kroz takvu igru vježbaju 'roditeljske vještine', isto kao i djevojčice?
Igra je glavni način učenja
"Iako igra izgleda kao nešto banalno, radi se o biološkom nagonu koji se javlja kod sve djece urednog razvoja i predstavlja glavni način učenja i komunikacije djeteta", objašnjava psihologinja Sanja Ivanušević Grgas, praktičar terapije igrom. Istina je da je igra djevojčica smirenija i mirnija, a igra dječaka je praćena višom razinom energije i uključuje aktivne i fizičke igre. No mnoge djevojčice i dječaci žele se igrati svih igara ili preferiraju one "za drugi spol". Je li to dobro za njih i trebamo li im to dopustiti?
"Zabrana igre lutkama može imati negativne posljedice na cjelokupan razvoj: zakidanje za vrijedno iskustvo, stvaranje osjećaja nesigurnosti, loša slika o sebi. Ne utječe na spolnu orijentaciju djeteta, jer se ljudi rađaju kao pripadnici muškog i ženskog spola, te uče kako biti djevojčice i dječaci, a kasnije žene i muškarci", objašnjava Marina Kubinčan Gruičić, odgojiteljica mentorica u Dječjem vrtiću 'Iskrica' iz Zagreba.
Djevojčice češće biraju 'igračke za dečke'
Psihologinja Sanja Ivanušević Grgas napominje da ukoliko djeci damo priliku da se igraju s čim žele, vidjet ćemo da će se djevojčice igrati kockama, autićima i super-junacima, a dječaci lutkama, kuhanja ručka i frizera. Korištenje raznolikih i drugom spolu namijenjenih igračaka nema veze s negativnom utjecajem na razvoj, već mu itekako doprinosi.
"U vrtiću su igračke ponuđene po centrima za igru bez podjele na 'muške' i 'ženske', ali ih djeca svejedno tako doživljavaju i biraju prema svojim biološkim tendencijama. Većina dječaka ne igra se lutkama jer, kako sami kažu, to im je dosadno. Više vole superheroje. Mali broj dječaka koji se igraju lutkama u centru obitelji biraju uloge oca: nose, voze u kolicima, ljuljaju u naručju ili hrane lutke te govore da se tako igraju i sa starijim sestrama doma. Djevojčice češće biraju igračke i 'aktivnosti suprotnog spola', kocke, vlakići, pruga, nogomet", naglašava odgojiteljica Marina Kubinčan Gruičić.
Zbog čega je dobro da se dječaci igraju lutkama? Kroz oblačenje lutka, razvija se fina motorika. Stvaranje priča s lutkama, pomaže razvoju govora, izražavanju osjećaja i rješavanja problema. Suradnja s drugom djecom u toj igri pridonosi razvoju socijalnih vještina i vještinama pregovaranja. "Dijete igru bira prema svojim afinitetima i trenutnom raspoloženju i važno ga je u tome podržati, potaknuti te igru obogatiti novim poticajima", objašnjava odgojiteljica Marina Kubinčan Gruičić.
Kontroliranje ili ograničavanje načina igre jednako je kao i da odrasloj osobi pokušamo "narediti" što da misli i govori. Svako dijete trebalo bi imati pravo zaroniti u svijet mašte i igrati se kako želi – pa bilo to djevojčice s akcijskim figurama, a dečki barbikama.
Kako igra s lutkama utječe na razvoj dječaka?
Bebe vole plavo, a ljubav prema rozoj se uči
Sklonost djevojaka prema ružičastoj boji se uči, nije urođena! Kognitivna istraživanja pokazuju da sve bebe zapravo vole plavo. Vanessa LoBue i Judy DeLoache proučavale se skupinu dječaka i djevojčica u dobi od sedam mjeseci do pet godina. Svako dijete dobilo je zadatak da odabere između dva slična predmeta, od kojih je jedan bio roza, a drugi plavi. Tek oko druge godine djevojčice su počele birati rozu igračku češće nego plavu boje. Oko dvije i pol godine, to je postalo još izraženije. Dječaci su razvili averziju prema rozim igračkama oko istog vremena
Ružičasta boja je bila za dječake
Naše prabake vjerojatno su bile kao bebe odjevene u bijele haljinice. Baš kao i pradjedovi. Tek 20-ih godina prošlog stoljeća spominju se pastelne boje - i to ružičasta za dječake jer je jača, i nježna plava za djevojčice. No, više se spominjala boja kose i očiju nego spol. (nm)
