Djeca pragmatiku počinju učiti od rođenja i razvijaju pragmatičke vještine čitavog života. Tijekom prve godine života, djeca urednog razvoja će uspostavljati socijalnu komunikaciju kontaktom očima, glasovnim izmjenama u komunikaciji, facijalnom ekspresijom, piše logopedija Katarina Matijević
Odrastanjem djece razvija se i „odrasta“ i njihovo znanje jezika, jer nisu riječi jedino što djeca vremenom usvajaju. Ono što je većinom prešutno, a iznimno bitno je to kako te riječi koristiti u određenim društvenim kontekstima. Uče prilagoditi se određenim situacijama oblikujući vlastito ponašanje u istima. Pravila komunikacije zovu se pragmatika, i kao takva različita su s obzirom na stupanj razvoja djeteta i kulturu u kojoj su smještena. Vrtićka djeca će se potpuno drugačije ponašati na dječjem igralištu u odnosu na vlastiti dom. Važno je uvijek imati na umu da se svako dijete razvija svojim tempom, razvoj socijalnih vještina iznimno je važan za socijalni, ali i akademski uspjeh.
Važnost kontakta očima u komunikaciji
Ne kaže se bez razloga da su oči ogledalo duše. Oči mnogo toga otkrivaju o nama i kontakt očima je jedan od kamena temeljaca u komunikaciji.
Po nečijem pogledu možemo otkriti zanima li ga ono o čemu pričamo ili je osoba smetena, govori li istinu ili laže, ima li samopouzdanja ili je nesigurna... Radi toga je važno od najranije dobi raditi na razvoju uporabe kontakta očima u komunikacijske svrhe, jer će se tako danas sutra, naše dijete najlakše povezati sa svojim sugovornicima.
Djeca pragmatiku počinju učiti od rođenja i razvijaju pragmatičke vještine čitavog života. Tijekom prve godine života, djeca urednog razvoja će uspostavljati socijalnu komunikaciju kontaktom očima, glasovnim izmjenama u komunikaciji (mama kaže: Idemo van? Voziti se autom?, a beba kaže: Brm, brm...), facijalnom ekspresijom...
Kako se razvoj nastavlja kroz interakciju s okolinom, djeca spontano usvajaju pragmatička pravila (u knjižnici se ne viče, nije lijepo smijati se nečijoj ozljedi...).
Smanjen kontakt očima
Djeca s poremećajima iz autističnog spektra obično imaju smanjen kontakt očima, u odnosu na djecu bez takvog poremećaja. To često njihove partnere u komunikaciji pogrešno asocira na njihov manjak interesa za temu. Jako često baš taj kontakt očima je „mala matura“ za djecu autističnog spektra.
Poteškoće s pragmatikom imaju svi poremećaji iz spektra autizma, do onih koji nemaju razvijen jezik i govor, do onih s Aspergerovim sindromom koji imaju razvijene komunikacijske vještine.
U svakom slučaju, postoje strategije za prevladavanje poteškoća s pragmatikom. Jedna od njih je „izmjenjivanje reda“. Takva aktivnost se može provoditi u jednostavnim radnjama gdje se izmjenjujemo na red bacajući loptu (dodavajući se) ili možemo ponavljati riječi ili zvukove koje dijete proizvodi. Već i nekoliko izmjena između djeteta koje ima poteškoća s pragmatikom je napredak.
Kako pomoći djetetu kod poteškoća s pragmatikom?
Ukoliko dijete ima razvijen jezik, odlična aktivnost je čitanje i razgovor o pročitanom. Čitajte štivo zajedno, te za vrijeme i nakon čitanja postavljajte ohrabrujuća pitanja koja zahtijevaju duži odgovor i koja stavljaju dijete u položaj lika iz priče (npr. Što misliš zašto je on to učinio?)
Razgovarajte o osjećajima. Štiva su izvrsna prilika za takve razgovore. Pitajte dijete o tome što misli kako se pojedini lik u priči osjeća i zašto je tome tako. Proširite situacije iz priče u svakodnevne situacije (Što misliš kako se tvoja sestra osjeća kad se ti tako ponašaš? Zašto?)
Predviđanje sljedećeg događaja je vještina koja je od velike važnosti za svakog pojedinca, a ta vještina nije dovoljno razvijena kod osoba koje imaju poteškoća u pragmatici. Tu vještinu također možete razvijati kroz priče. Ukoliko je vašem djetetu prezahtjevno predvidjeti sljedeći moment, nakon određenog događaja vratite se s djetetom koracima unatrag, kako bi pomoću tog „razlaganja“ događaja od kraja do početka, dijete uvidjelo uzorak te tako postepeno došlo do toga da može predvidjeti budući događaj.
Isplanirajte strukturiranja druženja s vršnjacima vašem djetetu. Djeca s Aspergerovim sindromom koji je iz spektra autizma često imaju potrebu za druženjem s vršnjacima, međutim druga djeca ih izbjegavanju radi toga što su različiti i „čudni“( konkretni su i nedostaju im „finese“ u odnosima s drugima). Počnite s druženjima s jednim djetetom u trajanju od 60-90 minuta, pa s vremenom povećavajte broj prijatelja i duljinu druženja. Osim toga što ćete uveseliti svoje dijete, ovakva druženja su i terapeutska.
Koristite vizualna pomagala. Djeca s poremećajima iz autističnog spektra se primarno koriste vizualnim procesiranjem. Ovu informaciju koristite kad djetetu prezentirate njegov dnevni raspored, ali i kad mu iznosite vlastita očekivanja od njega. Uz slikovni materijal vaše dijete će vas bolje razumjeti.
