Treba li se dijete ispričati roditeljima kada učini nešto loše? Iako su mišljenja o ovoj temi podijeljena, jedna je mama na TikTok-u podijelila svoju odgojnu strategiju...
Jedna je mama pokrenula raspravu na društvenim mrežama nakon što je otkrila zašto nikad ne traži od svoje kćeri da joj se ispriča i kaže žao mi je. Umjesto toga, Rachael Rogers kćer uči empatiji i razumijevanju onoga što je učinila pogrešno.
Rachael Rogers redovito dijeli roditeljske savjete na TikTok-u, a njezin posljednji video pregledan je 1,4 milijuna puta. U videu, Rogers objašnjava što čini u situacijama kada njezina kćer učini nešto loše.
"Ne kažem joj da kaže da joj je žao, jer zapravo želim da joj bude žao. Postoji dio dječjeg mozga koji se naziva prefrontalni korteks koji kontrolira impulse i osjećaje i odgovoran je za mirno donošenje odluka. Taj dio ostaje nerazvijen sve do srednjih dvadesetih godina", kaže Rogers.
@rachlynnrogers Modeling Empathy: a real life example #toddlertip #toddlertips #toddlermom #momsoftiktok #dadsoftiktok #parentinghacks #momhack #dadhack
♬ original sound - Rachael Rogers
Dakle, Rogers u videu objašnjava da se djetetov mozak još uvijek razvija do sredine dvadesetih godina: „Kada imate dvogodišnjaka koji se emocionalno prestraši i impulzivno udara ili vrišti, udara nogama ili grize, to se zapravo svodi na razvoj mozga".
Rogers smatra da će dijete empatiju najbolje naučiti gledajući ponašanje svojih roditelja.
“Ispričat ću vam što nam se dogodilo neki dan. Moja se kći budila iz sna. Njezin tata, počeo je puzati po krevetu kako bi ju poljubio. Mislila je da će se zezati s njom pa ga je udarila. Tata je izašao iz sobe jako frustriran i ljut, ali umjesto da joj kažem Peyton! To nije bilo lijepo! Ne bi trebala udarati svog tatu, rekla sam: 'jesi li vidjela da se tata rastužio? Jesi li mu vidjela lice? Srce mu je bilo povrijeđeno jer si ga ošamarila. Nije te htio zadirkivati. Pokušavao te doći poljubiti. Da ga odemo mi sada poljubiti?' "I rekla je" da!"
Međutim, njezin video koji je postao viralan na TikToku izazvao je raspravu, a mnogi su imali podijeljena mišljenja.
Jedna je osoba napisala: „Ponekad i mi roditelji trebamo čuti riječ žao mi je, oprosti!", Druga žena je napisala: "Prisiljavanje djece da kažu žao mi je, nakon što su učinili nešto loše, uči ih da mogu lagati da im je žao samo kako bi što brže krenuli dalje."
