Ovo su dobronamjerne, ali ne baš korisne roditeljske strategije koje sam pokušavala izbjeći u svom domu, a savjetujem i drugim roditeljima da ih izbjegavaju. Naravno, nitko nije savršen, ali ako ih možete svesti na minimum, dugoročno će vam biti bolje.
Ne. Ne. Nema šanse. Neću to učiniti.
To nisu zvukovi prkosnog djeteta. To su riječi koje biste trebali reći nekim od najpopularnijih - ali najneučinkovitijih - strategija roditeljstva.
Stručnjakinja za pozitivno roditeljstvo i edukatorica Amy McCready, sastavila je popis svojih pet najboljih stvari koje nikad ne radi. ''Ovo su dobronamjerne, ali ne baš korisne roditeljske strategije koje sam pokušavala izbjeći u svom domu, a savjetujem i drugim roditeljima da ih izbjegavaju. Naravno, nitko nije savršen, ali ako ih možete svesti na minimum, dugoročno će vam biti bolje''.
1. Nikada ne plaćajte za obavljanje kućanskih poslova
Ne bi li bilo sjajno da ste plaćeni za slaganje rublja ili kuhanje izvrsnog obroka? To je svijet snova u kojem vaša djeca žive kada im plaćate da obave kućne poslove ili da se uključe - i to šteti njihovoj radnoj etici umjesto da joj pomaže.
Daniel Pink, autor knjige "Drive: The Surprising Truth About What Motivates Us", tvrdi da pod ovakvom vrstom sustava djeca odrastaju misleći da je jedini razlog za obavljanje manje poželjnog zadatka - nagrada.
Isplata postaje vanjski motivator, kada doista želimo razviti unutarnju motivaciju kod naše djece koja proizlazi iz osjećaja dobre volje, odgovornosti i ustrajnosti.
Štoviše, djeca su spremnija uključiti se ako kućne poslove vide kao timski rad i vrijedan doprinos obitelji, a ne transakciju.
Osim toga, to je i sklizak teren - što se događa ako je posao loše ili samo napola obavljen, ili ako dijete sljedeći put zahtijeva više? Plaćanje stvara sustav prava koji ne želite u svom domu.
2. Nikada ne stavljajte djecu na time-out
Ovo je popularna roditeljska tehnika, ali to ne znači da je učinkovita. Evo zašto: cilj svake disciplinske tehnike trebao bi biti osposobljavanje za bolje ponašanje uz očuvanje snažne emocionalne privrženosti između roditelja i djeteta.
Jednostavno stavljanje djece u kut ili u magareću klupu ne pomaže u rješavanju problema. Umjesto toga, nagriza osjećaj povezanosti i stvara borbu za moć koja može dovesti do ljutnje i iscrpljenosti jer roditelj pokušava fizički zadržati dijete na time-outu.
Time-out također uči djecu da misle: "Mora da sam stvarno loš." Kad djeca osjećaju da su "loše" dijete, ponašat će se prema toj etiketi umjesto da nauče bolje ponašanje.
Djeca zapravo najbolje uče kada održavaju sigurnu emocionalnu vezu s roditeljem. Kad se dijete loše ponaša, puno je učinkovitije biti prisutan u trenutku, pomoći mu da smiri svoje tijelo i emocije te ga naučiti ispravnom ponašanju koje će koristiti u budućnosti.
3. Nikad ne etiketirajte djecu
Svi ih smatramo — pametnima, dobrim pomagačima, izazivačima problema. Vjerovali ili ne, ali čak i pozitivne etikete obeshrabruju: postavljaju usporedbu i natjecanje među djecom.
Kad jedno dijete označimo kao "ono atletsko", svi ostali sebe vide kao ne baš atletske. Kad uvijek tražimo od našeg "pomoćnika" da se uključi, drugoj djeci oduzimamo priliku da postanu bolji u pomaganju i dobiju poticaj samopouzdanja koji proizlazi iz potrebe.
Etiketiranje također stavlja djecu u jednu ili drugu kategoriju. Netko tko je označen kao "naš izbirljivac" mogao bi se lako osjećati obeshrabrenim od isprobavanja nove hrane jer to očito nisu oni, a "glazbeni klinac" mogao bi se osjećati kao da mora ostati u bendu umjesto da se okuša u timu.
Konačno, etikete uklanjaju naglasak sa stvari kao što su naporan rad, predanost i timski rad koji zapravo daju pozitivan rezultat (dobre ocjene, postizanje golova itd.) na prvom mjestu.
4. Nikada nemojte prisiljavati djecu da isprazne tanjur prije nego pojedu desert
U slatkišima treba uživati kao i u svakoj drugoj hrani – dobrovoljno.
To je zato što je bilo koja vrsta prisilnog hranjenja - bilo da se radi o cjenkanju, kažnjavanju ili bilo kojoj drugoj metodi - temelj za borbu za moć tijekom obroka koja nikome ne koristi. Skida fokus s poticanja zdravih prehrambenih navika i umjesto toga stvara napetost između roditelja i djeteta.
Također postavlja desert kao "nagradu" za jedenje "manje poželjne" hrane, poput povrća - što nije baš način razmišljanja s kojim želimo da naša djeca odrastaju.
5. Nikada ne udaraj
Mnogi roditelji pribjegavaju udaranju u krajnjoj nuždi ili s pogrešnim ciljem podučavanja važne lekcije, ali istraživanje je pokazalo da čak i najdobronamjerniji udarci mogu podići razinu agresije, potaknuti laganje kako bi se izbjegla kazna i nagrizati odnos roditelj-dijete.
Iako udaranje ponekad može zaustaviti nedolično ponašanje u trenutku, dijete se sukobljava s roditeljem.
6. Posljednje, ali ne manje važno...
Nikad ne budi prestrog prema sebi. Nitko nije savršen.
