Mnogi će uskoro krenuti na put negdje na more, pa se dobro prisjetiti što učiniti kada dijete ne želi sjediti u autosjedalici i kako tada postupiti.
Zašto je tako važno da se djeca voze u autosjedalicama?
Pa zapravo je sve u fizici. Naime, kada automobil udari u neki objekt kao što je stup, drvo ili drugi automobil - on se naglo prestane kretati! Međutim, sve što se nalazi u autu, a nije pričvršćeno ili zavezano, će se i dalje nastaviti kretati istom brzinom kao i automobil - to vrijedi i za velike i male putnike!
Iako mislimo da smo dovoljno snažni da zadržimo bebu od nekoliko tjedana ili dijete u naručju za vrijeme sudara, to nije slučaj. To je jednako opasno kao i vožnja djeteta u krilu vozača dok upravlja automobilom.
Tako recimo u slučaju sudara, putnici mogu glavom udariti u sjedalo ispred njih, u vjetrobransko staklo ili čak izletjeti iz automobila. Ali ne miču se samo putnici. Miču se i njihovi organi. Mozak udara u prednji dio lubanje, bubrezi, srce i pluća mogu udariti jedni druge ili u kosti uzrokujući teške ili pogubne unutarnje ozljede. Pojasevi su napravljeni tako da putnike zadrže u vozilu za vrijeme sudara i silu udarca prenesu na otpornije dijelove tijela kao što je rame, rebra i zdjelica. Dječje autosjedalice su napravljene za istu svrhu.
A zašto djeca ne vole autosjedalice?
Po zimi su hladne, a po ljeti vruće. Na zadnjem sjedalu temperatura zna biti drukčija nego u prednjem dijelu automobila (prevruće ili prehladno). Glazba može biti preglasna, sjedalica je neudobna, u njoj je dijete ograničeno u kretanju i ne može komunicirati s roditeljima. Upravo zbog svega navedenog znaju itekako glasno protestirati.
A da bi roditelji izbjegli silno negodovanje, pogotovo kada je u pitanju kratka vožnja do obližnjeg doktora ili prijatelja, ponekada odluče popustiti i voziti dijete bez sjedalice. Međutim, treba reći da su brojna istraživanja pokazala da se najveći broj nesreća događa svega 3 do 8 kilometara od kuće.
Kad se djeca smiju voziti bez autosjedalice?
Što napraviti da dijete prihvati sjedalicu?
Neka dijete ima neku igračku koja će ga zabaviti tijekom vožnje. Možda nešto što ne koristi kod kuće, kako mu ne bi bila već dosadna. Ako sjedne u sjedalicu i mirno sjedi, pohvaliti ga i dati mu neku poslasticu koju dobije samo kada se vozi u automobilu (komadić čokolade - davanje poslastice se s vremenom može malo po malo izostavljati).
Međutim, djetetu nikako ne nagovijestiti da će nešto dobiti ako sjedne u sjedalicu, jer to je mito, a djecu ne želimo učiti tome. Također, ako ne prođe sve glatko, nikako ne prijetiti ili kritizirati dijete jer će razviti još veći otpor. Ono što će pomoći je dječji jezik. Rečenica poput: "Ne u sjedalicu, ne u sjedalicu, ne sjedalicu, ne u sjedalicu." dat će djetetu do znanja da smo ga razumjeli. Nakon što se smiri, treba se spustiti do razine njegovih očiju i reći što želimo.
U slučaju da dijete za vrijeme vožnje počne protestirati i ne želi biti u sjedalici, nikako ga ne odvezati, već, stati kada bude moguće, otkopčati ga i upotrijebiti već navedenu rečenicu i istu metodu. Koliko će puta trebati ponoviti rečenicu, ovisi o tome koliko je dijete ljuto. Što je ljuće to će trebati više vremena da se smiri. Ako se navedena metoda dosljedno koristi, kroz tjedan do deset dana dijete će prihvatiti sjedalicu i svi će moći u auto bez frustracije i suza.
