Izbjegavaj izjave poput: 'Ne bi trebao biti tako tužan' ili 'Nemaš se čega bojati'. Zbog takvih poruka, dijete će se osjećati loše ili glupo što je tjeskobno, a to će samo povećati njegovu tjeskobu
Je li tvoje dijete često zabrinuto? Ili možda ima ispade bijesa tako strašne da ostaneš šokirana intenzitetom njegovih reakcija? Ovo te vjerojatno izluđuje, a kad pričaš o svom djetetu možda ga opisuješ kao preosjetljivo, razdražljivo ili kratkog fitilja.
I nikako ne možeš razumjeti zašto se tvoje dijete tako teško nosi sa svakodnevnim životom i zašto ništa što napraviš ili kažeš ne pomaže. Možda se osjećaš kao da hodaš po jajima jer nikad ne znaš što bi ga moglo uznemiriti. Vjerojatno se barem ponekad zapitaš je li to normalno.
Teškoće u učenju, ADHD ili anksioznost neka su od mogućih medicinskih objašnjenja za ovakvo ponašanje. Ako sumnjaš da je neko od ovih stanja u srži problema tvog djeteta, važno je potražiti pomoć.
No što je s ostalom djecom, kod kojih nema osnove za neku od ovih dijagnoza? S djecom koja jednostavno još nisu naučila nositi se sa situacijama kada se sve ne odvija po njihovom? Ili onom kojima krene para na uši čim se razljute? Prije svega, važno je znati kako NE trebaš reagirati.
Što NE pomaže?
Najgora stvar koju možeš reći djetetu koje ima napadaj bijesa, straha, tuge ili se ne može nositi s uobičajenim životnim frustracijama je:
"Smiri se!"
Ova fraza djeluje patronizirajuće nekome tko osjeća tjeskobu. Tvoje dijete se u tom trenutku ne može prestati tako osjećati i u tome je srž problema.
Ne pomažeš mu odbacujući njegove stvarne osjećaje i misli. Izbjegavaj izjave poput: "Ne bi trebao biti tako tužan" ili "Nemaš se čega bojati". Zbog takvih poruka, dijete će se osjećati loše ili glupo što je tjeskobno, a to će samo povećati njegovu tjeskobu.
Također, nemoj mu govoriti što da radi. To neće moći procesuirati u tom trenutku, a takva tvoja reakcija dodatno će potvrditi njegov osjećaj bespomoćnosti i nedostatka kontrole.
Što može pomoći?
Umjesto toga, možeš napraviti nešto što će stvarno pomoći vašem djetetu dok se bori sa snažnim osjećajima.
Potvrdi njegovo iskustvo
Možeš reći "Znam da je ovo zastrašujuće", ili "Čini se da si sada jako uznemiren".
Pokaži suosjećanje za to iskustvo
Suosjećanje možeš izraziti riječima poput "Mrzim kad se ja tako osjećam", ili "Kad mene preplave takvi osjećaji, čini mi se kao da sam zapeo i da ne mogu ništa napraviti".
Traži dopuštenje da pomognete
Od pomoći bi mogla biti pitanja kao "Želiš li razgovarati o stvarima koje bi ti mogle pomoći da se nosiš s tim osjećajima?", ili "Hoćeš li da zajedno probamo smisliti što bi ti moglo pomoći, ili kako bi mogli izbjeći takve osjećaje?
Rješenje je u prisutnosti
Važno je imati na umu da ne možeš razumnim uvjeravanjem otjerati te tjeskobne misli. Ako želiš pomoći djetetu koje je prestrašeno ili uznemireno, trebaš jednostavno biti uz njega i praviti mu društvo.
Ako dijete još nije spremno na promjenu, daj mu do znanja da je sve u redu. Daj mu prostora da bude uznemireno, jer mu upravo to može biti potrebno da se opusti.
Tjeskobne misli mogu biti zastrašujuće, a često nastaju, ili se pojačavaju, zbog osjećaja da nemamo kontrolu. Pronađi načine da omogućiš djetetu osjećaj kontrole i to će povećati njegovo samopouzdanje. Dio uspjeha bit će upravo u tome da samo pronađe rješenje.
