Kad postanemo roditelji prvi put, sve nam je novo i nepoznato, pa se oko puno stvari često nepotrebno uzrujavamo. Jedna je mama podijelila greške koje više ne bi ponovila, a bilo bi joj lakše da je to znala ranije.
Drugi put je sve lakše, zar ne? I s vremenom sve postaje lakše. No, kad postaneš mama prvi put puno tog ti uzima nepotrebno puno vremena, živaca, energije. Sve što ti se događa po prvi put, zahtijeva posebnu pažnju, zbunjuje te i teže je nego kasnije kad usvojiš određene vještine, znanja i ostalo.
Baš kao kad pomislimo što bismo sve rekli svojoj mlađoj verziji sebe, iz perspektive nekog tko ipak ima više godina i iskustva, svašta nam padne na pamet. Tako je i s onim kad postanemo prvi put mama. I tako je divno pročitati unaprijed neka iskustva koja nam mogu olakšati to razdoblje. Barem malo!
Jedna je mama upravo to poželjela, pa je za portal Buzzfeed.com podijelila 15 grešaka koje je radila, a bilo bi joj draže da je znala to ranije. Evo što je mama Hannah Loewentheil navela kao greške koje je shvatila možda malo prekasno…
1. Nisam si dovoljno popuštala u danima nakon poroda.
Prije bebe imaš neki svoj ritam, neke svoje ljubavi, hobije, rutine. I onda kad rodiš, to sve jednostavno prestane. Ako si ranije bila aktivna, sad je to potpuno drukčija aktivnost. Ako si voljela zdravo se hraniti, možda sad nećeš uspjeti baš koliko želiš. Ako si se voljela dotjerivati, sad će ti to biti gotovo nemoguće. Uglavnom ćeš šetati po kući s bebom, jesti sendviče i biti danima u istoj trenirci.
U početku se teško prilagoditi i često smo strogi prema sebi. No, važno je prigrliti to razdoblje i pomiriti se s tim. U redu je ne promijeniti pobljucanu trenirku, u redu je naručiti dostavu hrane, u redu je ako ležiš na kauču kad god možeš i gledaš omiljenu seriju. Sve će se vratiti na svoje, ne brini.
2. Brinula sam se da ne "razmazim" svoje dijete.
Kao nova mama, a nekad i kasnije, reagiraš na svaki bebin plač. I to je u redu. U redu je i nositi bebu satima u nosiljci ako samo tako spava. U redu je zaljubljeno gledati u nju i maziti je. Ne, ne možeš razmaziti novorođenče niti mu usaditi loše navike. Oni su sićušna, bespomoćna bića koja se tek privikavaju na veliki, strašni svijet. Moraš ih štititi i umiriti.
3. Bila sam usredotočena na dnevno spavanje.
Neke bebe spavaju više, neke manje. Kad postanemo mame i kad nas svlada taj umor, lako se previše usredotočimo na spavanje bebe, jer tad i mi imamo priliku odmoriti (ili pospremati, kuhati…). Ako tvoja beba nema još ustaljen ritam dnevnog spavanja, to može biti potpuni kaos. No, samo polako, sve će doći na svoje. Kako dijete raste, puno stvari dođe na svoje mjesto, pa će tako i to. Vjeruj da će se s vremenom to promijeniti i prestani gubiti energiju brinući o tom.
4. Uspoređivala sam moju bebu s drugim bebama.
Da se razumijemo – stvarno je teško NE uspoređivati svoju bebu s drugim bebama, pogotovo kada je to tvoje prvo dijete i ne znaš što možeš očekivati. Druge bebe postaju putokaz za ono što očekuješ. No, to nije dobar način. To vodi samo do brige koja ti ne treba. Sve su bebe različite! A kad su tako male, stvari se mogu drastično promijeniti u samo nekoliko tjedana.
5. Bila sam opsjednuta bebinim snom (ili nedostatkom sna).
Bebin život se u prvim mjesecima, pa i godinama sastoji od raznih faza. Jedna za drugom se nižu i beba se mijenja. U prvim je mjesecima san, onaj pravi, noćni san, opsesija mnogih mama. Neke bebe ne mogu same zaspati, neke ne mogu same spavati, neke se stalno bude, neke… A ti samo želiš da prespava noć. Hoće. Jednom. Svi ti problemi oko spavanja jednom će proći. Kod nekih beba ranije, kod nekih kasnije. Imaš pravo biti izvan sebe od umora, imaš pravo raspasti se na komadiće i onda pokupiti, imaš pravo zatražiti pomoć. I to će proći.
6. Obraćala sam previše pozornosti na prekretnice.
Znaš već, to je ono kad se beba sama posjedne, kad ti se prvi put osmjehne, pa ono kad joj izraste prvi zub, pa kad prohoda, pa… Očekivati da će se to dogoditi u točno određeno vrijeme zapravo je smiješno. Postoje vremenski okviri kad se to „mora“ dogoditi, a i oni nisu fiksni, nego samo okvirni pokazatelji. Ne troši energiju na brigu oko prekretnica.
7. Pokušavala sam napredovati umjesto – preživjeti.
Jedan od najboljih savjeta koje je čula, kaže ova mama, je savjet koji je dobila od jedne doule: „Tijekom razdoblja novorođenčeta ti si u modu preživljavanja.“ Drugim riječima, beba te brzinom munje prebaci u neki život koji je drugačiji od svega što si do tad iskusila. Sve što moraš učiniti je – preživjeti dane i noći. Nekad će beba prespavati pored tebe, nekad neće pojesti obrok, nekad neće htjeti ni da je spustiš… Preživi.
8. Previše sam razmišljala i vagala mišljenja.
Kad dobiješ dijete, neizbježno čuješ gomilu različitih mišljenja. Dobit ćeš savjete od svoje mame, od pedijatra, od ginekologa, od savjetnice za dojenje, od neke mame u parku… Svi oni imaju različita mišljenja i stavove o tome kako najbolje odgajati dijete. Zapamti: tvoje mišljenje jedino je koje je važno. Svekrva je dojila tvog muža dok nije napunio godinu dana? Dobro, to je ona. Susjeda je svoju kćer naučila spavati kada s 8 tjedana? Super za nju! Imaš svoje mišljenje i to neka ti bude prvo.
9. Nisam slijedila svoj instinkt.
Budući da je to situacija u kojoj se nalazimo prvi put, teško je odmah povjerovati svom instinktu, sebi. No, to je upravo ono što bi trebala raditi. Tvoje je dijete jedinstveno. Ti si jedinstvena. I imaš puno tog u sebi, a da niti ne znaš. Slušaj sebe. Naravno, ako se radi o važnim, velikim stvarima, bolestima, velikim sumnjama – posavjetuj se s pedijatrom.
10. Kupovala sam previše odjeće za bebe.
Dječja odjeća je najslađa stvar na cijelom svijetu i tako je lako kupiti je previše. Odupri se tom! Beba će to tako brzo prerasti i sva ta slatkoća na koju si potrošila novac može jedino – otići nekoj drugoj bebi. Što je super! Ali možeš smanjiti količinu. Posebno kad se radi o „finoj“ odjeći. Budimo iskreni, prvih nekoliko mjeseci beba će živjeti u pidžami ili bodiju.
11. Provodila sam previše vremena guglajući.
O, da. Boja kakice, vrijeme spavanja, bljucanje… Sve moramo provjeriti. A navikli smo to provjeravati pitajući dr. Google. Jednostavno: nemoj.
12. Krivila sam sebe kad nisam mogla umiriti svoju bebu.
U teoriji sam oduvijek znala da novorođenčad puno plače, ali nisam shvaćala koliko plaču dok nisam postala mama. I ima smisla kad bolje razmislite. Plakanje je doslovno jedini način na koji se beba može izraziti. Ali to plakanje je zaista brutalno, pogotovo kad ništa ne možeš učiniti da prestane. Toliko puta sam se osjećala kao potpuni neuspjeh jer nisam mogla umiriti svoju bebu i to je najgori osjećaj na svijetu. Pobrini se da je beba sigurna, voljena, suha i nahranjena. Nekad je to sve što možeš učiniti.
13. Bojala sam se pustiti dijete da plače u javnosti.
Bebe su nepredvidive. Jednu minutu se smiju, a drugu histerično plaču. S bebama nikad ne znaš. Mnoge mame i tate često se zato boje bebu voditi na javna mjesta, u goste i slično. Zapamti: plač smeta najviše vama, roditeljima. Bebe plaču i nitko te (normalan) neće kriviti zbog tog.
