Iva Brčić, edukatorica i voditeljica programa Najsretnija beba, savjetuje kako uspostaviti pravilnu rutinu kod uspavljivanja djeteta
Prije svega je iznimno važno da je rutina prije spavanja uvijek u isto vrijeme. To znači i izbjegavanje pogreške koju svi često radimo, a to je da preko vikenda ili godišnjih odmora tu rutinu zanemarimo. Ako, pak roditelji ipak malo popuste i dijete ostane duže budno, u jutro bi ga trebalo probuditi otprilike u isto vrijeme kao i inače. Puštanje da u jutro duže spava može poprilično narušiti ritam spavanja tijekom noći. Baš kao i televizori, kompjuteri i sva ostala čuda tehnike koja su danas djeci dostupna, a često se znaju naći i u njihovim sobama.
Uspostavite pravilnu rutinu
Problem stvara i prekasni odlazak u krevet jer se čini da dijete nije umorno. Za razliku od nas odraslih, koji znamo što moramo učiniti kada smo umorni, djeci to baš i ne ide. Oni još moraju samo parkirati autiće, pa još samo nešto nacrtati i naći baš tu određenu igračku. Ono što se događa je da uđu u hiperaktivni mod i djeluju kao da ih je netko navio. Zapravo su premorena i tada se puno teže mogu opustiti i zaspati.
Međutim, uspostavljanje pravilne rutine i u pravo vrijeme samo po sebi nije dovoljno da odlazak u krevet bude bez borbe. Sve što dijete radi mora biti zanimljivo i kroz igru, pa tako i odlazak na spavanje. Tako recimo, utrkivanje tko će prije obući pidžamu ili biti u krevetu za dijete je odlična zanimacija. Omogućavanje da odabere koju pidžamu želi, koju priču ili koliko će puta dobiti zagrljaj je odličan način da ga se pripremi za završetak dana s osjećajem da je ono to koje odlučuje o svom spavanju.
Sve tajne popodnevnog sna od rođenja do vrtićke dobi
Omiljena igračka pomaže
Ono što također može pomoći u olakšavanju odlaska u krevet je neka plišana igračka. Upravo mu omiljeni plišanac služi kao nadomjestak za roditelje s kojim se može pomaziti i dovoljno opustiti kako bi utonulo u san. Pogotovo ako i tijekom dana sudjeluje u aktivnostima s roditeljima i djetetom, poput kuhanja ili spremanja igračaka. Naime, dijete doživljava odlazak u krevet kao odvajanje od roditelja i to je ono što mu se baš ne sviđa.
I naravno, dio koji je svakom roditelju najteži, a to je da se dijete nauči samo uspavati. I tu se ne misli na samostalno uspavljivanje. Još će proći mnogo godina prije nego priče, igranje u krevetu i mažnja postanu nepotrebni za uspavljivanje. Misli se na sposobnost djeteta da se samo uspava ako se probudi tijekom noći. Baš zato je važno da su uvjeti kod uspavljivanja slični onima koje će imati kada se probudi (mrak, tišina...) kako se ne bi prestrašilo te minimalna komunikacija. Naravno da nekada ništa drugo neće pomoći osim blizine roditelja i nježnost maminog ili tatinog glasa.
