Aha pardon nisam vidjela da se postalo, a da nisam dovršila… Menstruacija mi kasni 6 dana… imam redovan ciklus 28-30 dana… većinom 28, a rijetki su slučajevi da to ipak bude 30 dana… imala sam nezaštićeni spolni odnos, zbog kojeg već sada žalim 11. i 12.2. kada su mi također bili i plodni dani. Već par dana me muči zatvor, prije 2 tjedna sam osjećala neke bolove u donjem dijelu trbuha koji su trajali svega 3-4 minute… zanima me koje su mogućnosti da je u pitanju trudnoća i je li moguće da je u pitanju možda cista ili nešto sl.? Ginekologu idem idući tjedan, ali sad se borim sama sa sobom i ne mogu prestat razmišljat pa me zanimaju mišljenja i/ili iskustva.. unaprijed molim bez nepotrebnih komentara jer ne pomažu ni vama ni meni. Tenks unaprijed :)
Hvala na savjetima, znam da ovdje ima i puno žena koje žele i jedva čekaju bebicu, ali ja sebi želim i nadam se jednom velikooom minusu noo za sve cure/djevojke/žene koje žele bebicu želim vam jedan veeeliki plus i sretno dalje :)
I ne trebas se ti zbog toga osjecati lose.
Ako ti se dogodilo konzultiraj se gdje mozes po tabletice, odlezis u bolnici jedan dan i bit ce sve ok. Iz ovoga si sada, nadam se, naucila lekciju za cijeli zivot, svatko uci na svoj nacin i mora proci svoj put i zato sad sve dobro upamti da se vise ne ponovi ;)
Pa ovako bit ću iskrena…
Mlada sam, imam 17 godina i idem u gimnaziju. Definitivno sam svjesna kaj sam si napravila ako će test biti pozitivan, ali sam si oduvijek govorila “ono što zakuhaš, to i pojedi”. Neko će reći “uništila si si život” iako mislim da je to možda pogrešan termin za tako što, ali ako se već držimo tog termina onda ću zasigurno pristati “uništiti” taj svoj život jer nitko nije kriv osim mene i mog dragog i zašto bi zbog svojih dijela uništila život jednom malom biću koje već tad i je biće ako ćemo iskreno. Pokušat ću se pomirit sa situacijom i biti što bolja majka. Haha ali moram priznat kad ovo čitam što pišem malo mi urnebesno zvuči jer ne mogu i dalje vjerovat da uopće moram misliti o tome…
To mi iskreno najviše i znači, zato nisam toliko uplašena. Vjerujem da bi roditelji na prvu bili u šoku i možda bi čak svašta i izgovorili, ali kasnije bi mi bili najveća podrška to sigurno. Ne jer su zadovoljni situacijom ili sl. već zato što bi im bilo najviše žao škole, a svjesni su da su oni ti koji mi najviše mogu i moraju pomoći kako bi sve završilo odlično. Pored toga popričala sam s dečkom(2 godine smo zajedno) i rekao je da od njega mogu očekivati ogromnu podršku i da će uvijek biti ovdje za mene(on ima 19 i posao). Zatim smatram da ću imati podršku i sa njegove strane obitelji jer smo općenito u super odnosima i puno vremena provodim kod njega. Majka mu je ostala trudna s 19 godina pa mislim da bi imala puno razumijevanja… sve u svemu nadam se iskreno minusu i pametnijim odlukama ubuduće, ali me tješi i puno čimbenika ako me dočeka plus. Nadam se da ću biti u mogućnosti napraviti najbolje za sebe, svoju školu i za možda postojeću bebu.
Sortiraj odgovore
Najstariji