Nisam spremna na trudnocu..

Pozdrav svima.. Nova sam na forumu, moram se nekom olaksat, ne znam kome bi.. Molim vas bez osuda jako mi je tesko. 
Oduvijek sam željela djecu, volim ih. U braku sam 8 mjeseci i ne radimo na bebi, kada(ako) se desi, desi. Mjesecnica mi kasni par dana, strah me uradit test. Osjecam se da ne zelim bebu. :(( Ovo mi je tako tesko napisati. Udala sam se u Crkvi i pred Bogom rekla da zelim djecu krscanski odgajati itd.. Kad sam se tek udala mislila sam nadoc ce mi zelja za trudnocom međutim mene je toga tako strah, kao da nisam spremna i da ja to necu moci :( Stalno sam u tjeskobi i tuga me obuzima.. Uzasno mi je tesko ovo sad procitati sto sam napisala. Nemam stalni posao, imam premala primanja, ne znam jel i to utjece na mene ovako puno :( Stvarno mi je cudno kako ljudi zele djete i trudnocu kad se ja ovako uzasno bojim. Molim vas pomozite mi, nije mi vise dobro od ovih misli..
Isprike sto je s brda s dola napisano, kasno je a ja sam van sebe.. Hvala.

Svi mi imamo pravo na izbor,i ako u ovom trenutku ne osjećaš da si spremna i to je uredu.
Za sve ima rješenje.
Iako ti je moj savjet da se zastitis u vidu neke kontacepcije umjesto da to bude abortus ako vec imas takve misli.
Ako ti je problem partneru objasnit tvoja osjecanja,sto isto smatram da nesto nije dobro kad s njim o tome ne mozes otvoreno razgovarat.Svakako postoji opcija i da nezna da pijes kontacepciju sve dok ne osjetis da si spremna.
Treca opcija je ako si sad ostala trudna,obavezno napravi test i ako stvarno nisi spremna znas kako ide…
Iako mislim da to nije rjesenje i da je najbolje da razgovaras o svemu sa svojim partnerom i ljudima koji su ti bliski.
Tesko ju tu bilo koji savjet dati i poslije razmisljati dali je pravi ili pogresan.
Ali svakako je činjenica da imas pravo odluciti sto je za tebe u ovom trenutku najbolje.
Stetno❤️

Ako nisi spremna to je sasvim ok…ali o tome moraš otvoreno pričati sa suprugom ali ako ti se dogodi ili ako si već trudna molim te ne čini abortus, to je već mali život u tebi onda. Ako si trudna a misliš da ne želiš to djete podi kod psihoterapeuta, traži pomoć bilo kakvu, možeš se i meni javiti privatno ali molim te ne čini ono najgore. 

JagodaMalina

Ako nisi spremna to je sasvim ok…ali o tome moraš otvoreno pričati sa suprugom ali ako ti se dogodi ili ako si već trudna molim te ne čini abortus, to je već mali život u tebi onda. Ako si trudna a misliš da ne želiš to djete podi kod psihoterapeuta, traži pomoć bilo kakvu, možeš se i meni javiti privatno ali molim te ne čini ono najgore.

Naravno da abortus ne dolazi u obzir :) samo me zanimalo ima li netko iskustva da se osjeca nespremno kao ja.. Hvala vam na podrsci❤️

MB98

JagodaMalina

Ako nisi spremna to je sasvim ok…ali o tome moraš otvoreno pričati sa suprugom ali ako ti se dogodi ili ako si već trudna molim te ne čini abortus, to je već mali život u tebi onda. Ako si trudna a misliš da ne želiš to djete podi kod psihoterapeuta, traži pomoć bilo kakvu, možeš se i meni javiti privatno ali molim te ne čini ono najgore.

Naravno da abortus ne dolazi u obzir :) samo me zanimalo ima li netko iskustva da se osjeca nespremno kao ja.. Hvala vam na podrsci❤️

Ja mislim da te vise strah, nego da to ne želiš. Ja sam htjela bebu, i kad nam nije išlo kad sam gledala negativne testove bila bih ljuta i razočarana. A kad sam ugledala pozitivan iskreno u meni na prvu - strah. I lagala bih kad bi rekla da nisam razmišljala kako mi vise nikada nećemo biti sami, kako će mi se sigurno život promjeniti za 360. I isto sam tako razmišljala kao i ti - boze sto ja ovo izgovaram i kako ja uopće mogu tako razmišljati. Ali vidim da ti abortus nije opcija, to je već veliki korak i znak u tome da ti to zapravo želiš samo se vjerojatno bojiš. Ali ja vjerujem kad ugledaš to čudo da će se sve promjeniti. 🥰
A sto se financija tiče, znam ljude sa manjim primanjima koji su podigli djecu bolje od onih koji imaju i previše. Bitno da imate normalne uvjete za život (a imate sigurno).
Svakako razgovor s partnerom je također bitan. Ja sam u svog supruga toliko sigurna da znam da nedaj boze ostanemo bez novaca da je on toliko sposoban da znam da djetetu i meni ne bi ništa falilo. 

Uradi testic 🩵
Ako nisi trudna, naravno razmotri opcije kontracepcije.
Ako jesi, mislim da je dijete najmanje od svega trosak! Iziskuje prije svega tvoje/vase vrijeme, ljubav i paznju. To je jedino sto mu je zaista najpotrebnije, a financijske mogucnosti nisu uopce vazne jer kao sto kaze Laurell osnovno cete sigurno imati za bebaca kad imate i za sebe.
Ne trebas se bojati, ako budes trudna Bog ti ga ne bi poslao da ne zna da ti to mozes.
Evo dok ovo tipkam osjecam udarce svog malog bebaca, i vjeruj isto bi im se radovala da imam na racunu euro, 10 ili milijun. 
Cuvaj se 🤗🤗

Bok! Ne trebas se osjecati grozno zbog toga. Nisi spremna NIKAD. Koliko god budes mislila da ces biti - nisi. I to je sasvim normalno. Strah je potpuno normalan. Ja sam jedino nakon sto sam muza upoznala osjetila prvi puta u zivotu da zelim dijete/djecu. A to sto sam osjetila da zelim ne znaci da me nije bilo strah. Evo me par dana pred termin, sve mi je spremno, namjesteno, a ja i dalje nisam “spremna” za ono sto dolazi. Iskreno prva pomisao nakon napravljenog testa mi je bilo kako ce se moj zivot promijeniti sada, kako cu se ja nositi s trudnocom uopce (jer dio kada se dijete rodi vec prelazi polovicu brige i stavlja ju i na supruga). Znaci super sam se osjecala cijelo vrijeme. Osjecam kako sam se promijenila, ali nikad ne bih rekla da to vise nisam ja, vec naprotiv, takva faza u zivotu i zivot poslije poroda nastavlja dalje. Trudnoca je tako jedan misteriozan i jedinstven dozivljaj svake zene, rekla bih, za neke i stresan nazalost, ali jedinstven. I btw nakon sto smo se vjencali, suprug je odmah rekao da sto se njega tice, moze dijete i odmah, ali da ostavlja meni na odluku kada osjetim da sam spremna i da ce cekati koliko god budem htjela. Pomislih, super, jer ne zelim odmah, treba malo i uzivat u zivotu! Nije me dugo drzao taj stav, zelja je bila jednostavno jaca od straha :) 
Daj si vremena i ni slucajno se nemoj kriviti sto se tako osjecas :)