Pozdrav svima,
Pokusavajuci pronac nesto, saznati informirati ili trazenje utjehe putem interneta naisla sam na ovaj forum. Probat cu sto krace napisat razlog trazenja nekog odgovora savijeta ili nesto. Uglavnom mama sam palcica starog 6 i pol mjeseci da je bilo sve po planu imao bi tek 3 mj….ja i decko jos uvijek smo nevjencani skupa smo vec 7 god. Zanima me dali je normalno da se osjecam usamljenom i sama s bebom i vec jadna pomalo kako bi se reklo tonem depresivna sam i sva izmorena. Sama sam najvise s njim decko ili radi na poslu ili uvijek netko ga nesto treba i rijetko kada da on provede sat vremena tjedno sam s bebom a ja da imam odmor….ili je tih pola sata, sat tjedno kad ja vec luda i iznemogla kazem mu da ga sad cuva da vise nemogu i to je izlaz do trgovine u kojoj vise setam i dobivam svojih 5 min. I kada mu se pozalim da bi htjela da vise malo se potrudi i sam preuzme inicijativu oko bebe da mu sama ne moram govoriti ili kad eto zavrsim u bolnici sto mi se desilo nakon mjesec dana nakon sta je bebea izasla iz bolnice dobila sam upalu gusterace razlog doktori naveli stres u trudnoci prijevremeni porod itd. Sama sam na njegove roditelje se nemogu osloniti oni su svoju izjavu dali da ce cuvat samo kad je sit i cist i sa samik pitanjima sta ne jede kasice zasto ne puze pa ima 6 mj uopce ne razumiju da djete fizicki to nemoze jer je prerano rodeno 3 mj i strah me pustat. I sad poanta mog javljanja je dali je normalno da kad se pozalim decku da se vise potrudi oko nas i da mi malo pomogne da nemoram mjesec dana unaprijed planirat da odem na miru kavu popiti uopce se podruziti s vanjskim svjetom a da pri tom nemogu nikako jer on uvijek negdje mora i dobijem odgovor ti si mama to je tvoj posao. Osjecam se kao da nisam dobar roditelj kada trazim sat vremena u tjedan dana u normalno doba ne u 9 navecer kad samo u trgovinu mogu da odem s nekim popijem kavu. Ili kada smo negdje da samo ja brinem o djetetu ili da sam uzme bocicu i nahrani ga a ne da ga ja moram pitat moze li on. Molila bih vas vase misljenje sta stvarno pretjerujem po tom pitanju kako mi i sam decko govori da sam si sve umislila u glavi i da je to normalno ja sam mama tako mi je sada i gotovo.
Nina slucajno sam naisla na tvoj post, ne znam sto da ti kazem da ti popravi situaciju ali ti zelim reci da se vec iz poruke osjeti da se trudis, da si jako osjecajna i jos uvijek u velikom strahu za svoju bebicu sto je sve normalno i pohvalno. Pazi sebe i svoju bebu, najvaznije je da imas na umu da radis najvise sta mozes i da ti dijete napreduje. Ti to mozes i kapa dolje za hrabrost i snagu koju si pokazala vec sada. Okolina i muz/decko su ti za k. Nemoj me krivo shvatit, svima je to novo i donekle razumljivo sta se nisu snasli, ne znaci da su lose osobe ali ponasanje im nije u redu. Sta je, tu je, podrsku kakva ti treba ne budes dobila. Ali imas bebu 💕 Zabundaj ju/ga, u kolica i u setnju odi, skuhaj si kavu za put, uzmi u salici ili kupi to go i svaki dan na sunce odi, ne racunaj na nikog, samo na sebe, pricaj bebi sta te muci, a kad postavis sebe natrag na noge i bebu budes vidjela sta sa svim ostalim. Za sad se ne isplati ocajavat jer te beba treba snaznu i nasmijanu i vidjet ces, sve sto bude veca beba, to ce vam bit zabavnije zajedno 🎈🎀💕 Saljem ti zagrljaj, pazi se.
Draga ninanikolina! Javila sam ti se prvenstveno da znaš da si super mama i žena/djevojka! (nije važno jesi li udana ili ne). Beba jako iscrpljuje, a i sama kada sam postala mama jako sam bila zabrinuta oko bebe i nisam je dugo ispuštala iz vida, jer je taj majčinski strah bio jači. Da sam barem tada imala nekoga da mu se pojadam! Shvati kao bonus da si naletjela na forum! Nadam se da će se još tkogod javiti i dati ti topline i podrške koju trebaš! I virtualno nas osnaži barem na kratko. Ti si jaka, puna ljubavi i nježnosti koju daješ bebici , a i ti tebaš isto to. Dolaskom bebe sve se promijenilo,možda se i tvoj dečko nije snašao (tko će znati kaj se njima mota po glavi!). NeverEver ti lijepo predložila, uzmi coffe i s kolicima na ‘teren’! Vjerujem da je lakše ostati kući,no daj sve od sebe i izađi makar s bebačem ako dragi neće uskočiti… Pokušaj još nekada s dragim porazgovarati, možda se urazumi i promijeni taj stav… Budi mi dobro i zadovoljno
Sortiraj odgovore
Najstariji