Djeca bi trebala dobiti PRIVREMENO ime od roditelja, a (na primjer) sa 7 godina sama odlučiti žele li to ime zadržati ili uzeti neko drugo, prema svojoj želji. Ja se nikada nisam identificirao sa svojim imenom, ni sa svojim tijelom, a tako isto nisam se identificirao s drugim ljudima, narodima, nacijama… Zato nikako ne razumijem ljude koji pjevaju o “kamenim genima”. Ako bih vjerovao u gene, onda bih bio ILIR, ILIROSLAVEN ili Bošnjak (rođen sam u Bosni, a preci su mi Bosanci i Hercegovci), a nikako Hrvat ili Srbin. Meni je ovo odvratno ime (Radenko) dala pokojna majka katolkinja. Svidjelo joj se jer se tako zvao brat njene prijateljice. Nitko u familijama nije imao to ime, a zbog njega sam u djetinjstvu više puta dobio batine jer su mislili da sam iz Srbije.
Ime se može i promijeniti.Tako je moja školska kolegica Senada postala Tatjana. Meni se moje ime sviđa, i nikad ga ne bih mijenjala, iako nekako ne vjerujem u tu sudbinu imena i povezanost sa socioekonomskm statusom. Isto je ime nosila jedna princeza, rimska boginja, a i automobil je nazvan isto tako… pa sad vi vidite.😊 Imena Vitomir i Vedrana čine mi se lijepa i prikladna za svako životno razdoblje, a što se budućeg blagostanja tiče, to ćemo tek vidjeti. Sve ovisi o vlasnicima tih imena.
Sortiraj odgovore
Najstariji