Vojta tretman

Pozdrav mame. Imamo sina od 4 mjeseca koji uopće ne voli manipulaciju - ne voli skidanje, oblačenje, kroz igru vježbamo jer drugačije nema šanse, ne voli biti na trbuhu, pa ga isforsiram par puta dnevno po minutu - dvije. Ne voli dodir drugih ljudi, osim mene i supruga. Prije je radio problem ako bi ga netko osim nas uzeo u naručje, sad se već polako naviknuo na bake, tete. Kod doktora redovito plače i nema mira dok ne izađemo van.
Danas smo bili na pregledu fizijatra, rečeno nam je da je zapravo sve ok koliko je žena uspjela vidjeti jer je on toliko plakao i grčio se da je to katastrofa… Propisala nam je tretman Vojta vježbama s kojim krećemo iza nove godine. Zanima me ima li koja da je išla na te vježbe? Malo sam googlala pa sam pronašla da ima dosta dječice koja idu na to, ali me zanima ima li tko sa konkretnim iskustvom? Kako djeca to podnose? Unaprijed hvala 

Mi smo išli na na vježbe od 2. pa od 10.mj. jer je imao povišen mišićni tonus, rođen ranije i još svašta nešta. Do 6.- og mjeseca je bilo ok, ali poslije koma, vrištao bi i plakao kad god smo išli, sva sreća jednom mjesečno. Vježbe nisu ništa posebno, ali mi smo ih radili kod kuće svakodnevno nekoliko puta. Rekla bih da su mu vježbe jedino pomogle pri otvaranju šakica, jer su do 4.- og mjeseca još bile dosta zatvorene, a sve ostalo mi se činilo kao forsiranje jer je fiz. bila uporna i naporna što se tiče puzanja, jer on nije htio puzati tada nego nekoliko dana poslije, a ona ga gurala i tada je plakao, zagrcavao se od plača. U svakom slučaju mi je drago što smo išli i što smo vježbali kod kuće jer da slučajno nešto nije bilo u redu, pekla bi me savjest, a vježbe svakako ne mogu odmoći niti napraviti nešto loše.

Pozdrav svima,

Moja djevojčica je 9 mjeseci. Vojtu radimo već 4 mjeseca kod kuće i jednom tjedno sa fizijatricom. Ima hipertonus mišića i već nakon mjesec dana vidio se napredak.Vježbe su dosta neugodne za bebe, ali im puno pomognu. Moja cura se još nije počela niti na bok zabacivati, a već bi trebala i puzati polako. Tako da je pred nama još puno vježbanja i dug put. MarijaŠ vježbe su kako kažem neugodne i proteknu u plakanju i znojenju svaki put. Radi se nekoliko vježbi tokom 20ak minuta za jačanje mišića na tijelu. Nakon vježbi u većini slučajeva i zaspi. Bude teško gledati ju kako plače, ali to se mora za njihovo dobro. Sretno svima!

Evo ja sam mama koja ima puno iskustva u vojti skoro smo 2god. u toj terapiji imam tjete sa težim teškočama u razvoju.Na vojtu idemo jednom mjesečno u Klaićevu bolnicu imamo tri položaja i radimo doma sve same,u početku se puno plakala sad se navikla.Morate jednostavno biti uporni

Uh, hvala vam na iskustvima drage žene. Idemo uskoro na prvi tretman, pa cemo vidjeti kako ce proći. Uglavnom sam čula da bebe to bas i ne vole, placu, ali eto, to je za njihovo dobro. Izdrzat cemo!

nemoj se puno brinut što plače brzo se oni smire moje dijete plače na skoro svim vježbicama,a u tijeku vojte budeš vidjela odmah kako ti djete napredujeGdje idete na vojtu?

U OB Vinkovci. Čula sam da su ok, da dobro rade s djecom… Ne brinem se previše bas, jer znam da je to za njegovo dobro, a i nema nekih velikih problema, tj nema patologije neke pa ono… Jedino me strah tog placa jer moj mališan ne zna malo plakati, on urla… Al eto, izdrzat cemo. Pogotovo ako je zaista napredak očit.

super sretno javi se nekad kako babač napreduje

Mi idemo na vježbe više od pola godine.. e sad jel to po Vojti ili Bobathu, nemam pojma. Ne sjećam se kaj je pisalo na uputnici, a nisam pitala. Al nije ni bitno. Idemo 2x tjedno u Vinogradsku, ostalo radimo doma. Malog to nervira za pošizit. Kad smo kod terapeutice obevezno plače svih pol sata koliko to traje. A ne radi mu ništa strašno ni bolno ni neugodno. Samo mu ne  paše i on ima svoju viziju kako bi proveo to vrijeme, a ne da ga netko muštra. Doma se meni isto buni, ali ja to razbijem pa vježbamo kad vidim da je ok volje. Sad radimo i takve vježbe da to zapravo nije ni vježbanje nego sve kroz igru i svakodnevno kretanje. Meni je to super za bebače (da pitaš mog mladunca, on bi rekao suprotno). Ne moraš se niš brinuti oko toga.

Evo nas sa izvještajem. Bili smo do sad dva puta na vježbama. Prvi put fizioterapeutkinja nije radila nikakve vjezbe jer je nas K odmah krenuo sa urlanjem po ulasku u ordinaciju, i to toliko da ga se čulo na drugi kraj bolnice, sigurna sam. Polako mu je pristupila, malo se upoznao i s njom i sa prostorom i to je bilo to.Danas smo bili drugi put. Također nije bilo nikakvog agresivnog pristupa, polako se zaigravao s njom, ja sam ga za to vrijeme skidala. Zatim je ona lagano krenula sa vježbama, i on je to dosta dobro zapravo prihvatio. Izvjezbala je jedan dio, kad mi je bilo dosta i nije mu se vise sviđalo, počeo je plakati, na sto je ona ubrzo prestala s vježbama. Mislim da je u redu sto žena kaže-nema smisla da se odmah stvori dodatni strah i da dolazi svaki put plačući. Radije cemo odraditi koje vjezbe vise i mir. Za sad sam jako zadovoljna, naučila sam neke nove vjezbice, a idući put cemo ako bude volje naučiti i jos i vise. Za zenu koja radi vjezbe, imam samo rijeci hvale (barem za sad). Koliko sam se toga svega plašila, na kraju je ispalo da je bilo bezveze.