Drage sve,
evo prijavila sam se na forum malo očajna da pitam kako Vi živite u ovakvim situacijiama? Jel imate neki savjet?
Dakle, radim posao od 9 do 5 u Zagrebu. Na putovanje izgubim još sat i po'. Moj muž radi u smjenama na benzinskoj, različite smjene, ali kad su noćne, onda su tri zaredom. Vikende i praznike skoro sve radi, a jedan slobodan dan ima često usred tjedna. Imamo dvoje malih, curicu predškolarku i dečkića koji ide u jaslice. Donedavno sam bila na porodiljnom pa je bilo izdrživo. Sad sam se vratila na svoj relativno zahtjevan posao i ubija me nedostatak vremena. Još bih ja i popodne i radni tjedan preživjela, da nije dvije stvari; muž nije slobodan za vikende i ništa ne mogu planirati niti za nas niti za sebe jer mu se raspored često mijenja. Od najjednostavnijiih stvari pa nadaje. Sad sam i prestala planirati i manje se družim i radim stvari za sebe jer mi je dosta toga da isplaniram pa propadne. Htjela bih da obiteljski negdje odemo vikendom u blizinu, ali ni to ne možemo. Fali mi Sunca, prirode, svega. Naši roditelji žive u drugom gradu, a ja ne vozim. Njegovi mogu pričuvati djecu, ali najčešće se bave samo starijom kćeri s kojom je lakše, bebana gotovo nikad ne uzmu i odvedu da se odmorim/o. A ja ih neću tražiti jer mi je nekako, nismo u najboljim odnosima i onda mi se ne traži.
Kako živjeti ovako? Da li pretjerujem? Znam samo da mi je baš postalo teško, a tek sam se vratila s porodiljnog (prije 3-4 mjeseca)…
Sortiraj odgovore
Najstariji