Stručnjaci otkrivaju zašto roditelji NIKADA ne bi trebali prijetiti da ćete ostaviti dijete samo
Sigurno su mnogi roditelji upoznati s izazovnom situacijom u kojoj dijete odbija napustiti, primjerice park ili igralište. Koliko god bilo primamljivo prijetiti da ćeš ih ostaviti same, ako se što prije ne pokrenu, stručnjaci su otkrili zašto roditelji to nikada ne bi trebali učiniti.
Ova priča ti je zasigurno poznata. U šetnji si s malim djetetom. Morate ići na večeru, beba vrišti, a dijete hoda unatrag tražeći kamenčiće po parku, unatoč tome što si ga mnogo puta zamolila da sjedne u kolica. Onda slijedi negodovanje, a ti govoriš nešto poput: „ U redu, ja odlazim! “→ dijete se još uvijek igra, ignorira roditelje →„ U redu, zaista mislim to, odlazim sada “ - počinješ odlaziti → dijete se još uvijek igra, povremeno podižući pogled →„ U redu Bok ! '→ prodorni plač mališana, NE !!! I jecaji, a onda dijete otrči prema tebi.
Odlazak iz parka ili nekog drugog zabavnog mjesta, za mališane je ponekad zaista teško. Jednostavno, ne žele napustiti park, osjećaju se tužno i žele ostati. Kad svojoj djeci kažemo "OSTAVLJAM VAS! " nehotice im govorimo: "Tvoji osjećaji i želje nisu važne, odlazimo sada, moraš me poslušati". I to je prilično zastrašujuće, pa i štetno za njihovu psihu.
Kako ispravno postupiti?
Mame su nabrojale jednostavne korake koje bi svaki roditelj trebao učiniti u trenutku kada pokušava odvesti dijete kući. Ovo su tri jednostavna koraka. Pokaži razumijevanje. Reci da razumiješ da se jako dobro zabavljaju te da shvaćaš da im je teško otići. Ipak, čvrsto postavi granice. Odlučno reci da je vrijeme za odlazak kući, prije nego ih napokon zamoliš da smisle nešto zabavno što mogu učiniti i kod kuće, kad se vrate.
Mame smatraju da su granice ključ uspjeha. Ne čekaj da nastupi potpuni raspad sistema. Nakon prva 2 upozorenja, čvrsto, samouvjereno uzmi dijete s igrališta i reci mu nešto poput ove rečenice: "Razumijem, odlazak je jako težak. Sad ću ti pomoći". Dijete će vjerojatno biti vrlo uznemireno, no imaj na umu da je to potpuno normalno. Svi se ponekad tako osjećamo. No, važno je da u tom trenutku pokažemo razumijevanje za njihove osjećaje, ali se također čvrsto i odlučno držimo unaprijed postavljenih pravila i granica.
