I ja sam učila svoje dijete da dijeli svoje igračke sa drugima i tako uvijek smo u park nosili cijelu opremu za igru. Svaki puta moje dijete bi podijelilo sve svoje igračke čak i onu zadnju koja mu je ostala u ruci i na kraju što se dogodilo…moje dijete se igralo sa dva štapića koje je našao u pijesku…. Bilo mi je tužno gledati to. Roditelji ostale djece to su odobravali što je bilo još tužnije. Suprug i ja nakon nekog vremena doveli smo se u situaciju da smo morali naučit naše dijete da se bori tj. otima za svoje, što mu nije bilo jasno…kao prvo neka da, a onda uz svađu i plać da traži svoje. Od tada nema više dijeljenja, nosili smo samo igračke sa kojima se on želio igrat i nikome ništa nije morao dati. Tada su i djeca bila ljubaznija prema njemu, polako su mu prilazila i više su komunicirali, on bi dao jednu igračku onome tko mu se tada dopao tada je i moje dijete bilo sretnije.
Nikako ne treba uciti djecu da dijele. Treba ih uciti da budu samodopadni egocentrični debili kao i roditelji (citaj majke) koje ih odgajaju pokusavajuci kroz djecu liječiti neke svoje komplekse zaostale iz mladosti. Zato iz generacije u generaciju imamo sve vise i vise nekulturnih egotripera tinejđera koje roditelji nisu ucili osnovama ponašanja, u koje spada i dijeljenje. Uce ih da su oni centar svemira, da se svijet vrti oko njih i da je sve podređenom njima. I to traje sve dok im zivot u jednom trenu ne odvali samarcinu i spusti ih na zemlju. A onda plac i kuknjava …
Ja se sa ovim clankom nebi nimalo slozila.Ako ne naucim djete da dijeli pitam se kakvo ce biti kad odraste.Bit ce bezobrazno,bezosjecajno.Tesko da tako nesto kazem za svoje djete? Meni nije.Tu se ne radi samo o igrackama.Radi se o puno bitnijim stvarima.
Treba dijeliti,treba pomoci.
Treba nauciti djete da bude covjek i da ne grabi sve za sebe.I on ce kada tad traziti nesto od drugih a sta onda? :)
Sortiraj odgovore
Najstariji