Mislim da se s tim rezanjem stvarno pretjeruje u većini bolnica u HR. Ja sam rodila na Sv. Duhu 2 dječaka, oba 4,5 kg bez rezanja. Nisam se posebno pripremala prije poroda. Vjerujem da je za 90% toga zaslužna babica koja nije dozvolila rezanje liječnici koja je sa škarama stajala pokraj, a možda 10% genetika ili elastičnost kože. Na prvom sam porodu imala samo jedan šav kojeg su, kažu, stavili “tek toliko”. Na drugom porodu niti to. Ja sam zahvaljujući tome par sati nakon poroda sjedila bez problema, a 6 - 7 tjedana nakon toga mogla polagano početi voziti bicikl. S obzirom da sam očekivala velike bebe sa strahom sam odlazila na inducirane porode i nisam tražila nikakav poseban tretman već je profesionalno osoblje samo zaključilo što smatraju najboljim za mene. Na tome im mogu samo zahvaliti.
Draga Tara, ne trebaš se time zamarati. Znam da je to teško jer sam i ja razmišljala o tome i bilo mi je nebulozno da to kao ne boli. U tom trenu to ne doživis kao rez. Meni je bilo kao da me netko ustipnuo. Sivanje ne bi trebalo boljeti ukoliko se obavi nakon poroda. E sad svatko ima drugačiji prag tolerancije na bol. Mene su zasili tek sat i pol nakon poroda, rana se ohladila i nije baš bilo predivno, ali prošlo je. Naslusala sam se priča o oporavcima koji su trajali kratko i jako dugo. Ja sam nakon 10 dana bila kao nova. Ranu samo ispirala s vodom više puta. To je preosjetljivo da se tretira bilo čim. Tako su meni rekli i držala sam se toga. Nikad nisam osjetila bilo kakve promjene vezane za zahvat. Sretno! ;-)
Slažem se s Ya da se pretjeruje s epiziotomijom.. Mene su isto rezali, nitko nije ni ponudio drugu opciju, niti rekao da će raditi epiziotomiju, i ne da mi babica nije masirala međicu, nego je čak bio toliki manjak osoblja da kad je beba trebala van da ona nije mogla naći nijednog liječnika, a ja sam se raspadala.. Naravno ni darivanje krvi iz pupkovine nije dolazilo u obzir jer to nije imao tko učiniti.. No da se vratim na epiziotomiju, ja svoje šavove nisam brojala i srećom barem pri šivanju nije boljelo, ali oporavak je bio težak, i sada ponekad osjetim bol i nelagodu na tom mjestu..Znam da zdravstveni djelatnici svaki dan imaju i previše posla, da im to nije priznato i da se ne mogu i odnositi prema nama kao prema princezama, ali nešto se treba mijenjati jer se tijekom poroda prečesto radi na tome da se olakša njima, a ne rodiljama. I još jedan savjet svima - muževe na tečaj i u rađaonu, moj je bio samnom i jako mi je olakšao 
Mislim da se bez toga može! Nitko mi nije predložio drugu opciju niti mi je rekao da će mi biti učinjena epiziotomija ,kao da se ne radi o mom tijelu ,to se obavlja rutinski kao da nije to ništa bitno a ja ipak mislim da je! Rez je bolio,šivanje ne! Ali je oporavak trajao između 2 i 3 tjedna,grooznoo.
Nisam se mogla u krevetu normalno okrenuti , a kamoli sjesti još mi je gore bilo kad sam morala dojiti nikako se nisam mogla namjestiti!
Istina prođe oporavi se,kako je meni ginekolog rekao :“Zarast će!” I je ,ali ako se može bez toga što da ne,bilo bi ne samo lakše nego bi više majka mogla uživati u svome djetetu i ono u njoj!
Svaki tvoj osmijeh u mom oku stvori suzu radosnicu! Hvala Ti,Boze na mom anđelu!
Pozdrav curke, evo i mog iskustva s epiziotomijom.
Na prvom porodu mi je ista rađena i prva 3 tjedna malo boli i teže je sjediti, ali ništa prestrašno, zapravo nisam ni osjetila da mi je rađena.
Na drugom porodu mi nije rađena i došlo je do rupture, odnosno pucanja i zaradila sam dosta šavova i oporavak je trajao dva mjeseca, to je stvarno boljelo i ometalo me u hodanju, svemu, ali i to je prošlo. Sve to ovisi od babica i osoblja koje vas snađe u trenutku poroda. Nemojte se bojati epiziotomije, nije ništa strašno i da se izdržati. Svima koje iščekuju sretan trenutak žrlim puno sreće i samo hrabro!
Meni je osobno žao da mi ju na prvom porodu nisu napravili epiziotomiju,jer sam ovako popucala sama od sebe i bilo je prestrašno..Mlada sa 17g. i već imala 19šavova dole..užas..U drugoj trudnoći sam imala svršen porod i nisam bila šivana ..sve odlično,a na trećem porodu sam imala izvrsnu babicu koja mi je stalno masirala međicu i zahvalna sam joj za cijeli život inače ne znam koliko bi me rezali,jerje opseg glavice bio 37 ,a beba 4180g ,na kraju uz masiranje samo jedan šav izvana..Uglavnom prije svega sam za masiranje međice,ali ako i to ne pomogne,rađe sam za epizotomiju,nego za rupturu i ožiljke za cjeli život !
Joj ja se grozim toga, pogotovo zbog oporavka poslije.. Čeka me prvi porod pa nemam još osobnog iskustva, ali evo, iskustva su različita. Nadam se da neće biti potrebe za tim! Kupila sam i ja DM-ovo ulje za masažu međice, sada ću početi s tim. Vjerojatno se tako ipak smanjuje vjerojatnost rezanja/pucanja??
Sortiraj odgovore
Najstariji