Drage mame…ne bih htjela da me itko osudi,ali imam potrebu ovo podijeliti..suprug i ja smo dugo u sportu..on je profesionalni sportaš i u tome je cijeli život..ja sam bila sportašica,ali rođenjem djeteta nekako se sve izmijenilo:-) sljedeća situacija..naš sinčić 5 godina..za mene najbitnija komponenta svega u mom životu je kao i njegov tata spretan..no, međutim..jučer muž dolazi s treninga i kaže..on definitivno nije za sport..nema taj žar, ni želju ni volju ni predispozicije..znam reći ćete daa smo bolesnsi, ima samo 5,ali..kad imaš sportaše roditelje jednostavno si sportom okružen..i sada..ja naravno briznem u plač..jer mi je žao..mog djeteta ..jer mi je žao što ga je njegov tata procijenio i donio sud..i onda slijedi razočarenje..mene kao majke, jer to svaćam kao osobni neuspjeh..ne mogu gledati sinčića, jer eto nije uspio…i pitam se kakva sam ja to majka..kakva sam ja to majka kada sam uopće i pomislila i postavila tako velika očekivanja za svog dječaka..eto..oprostite mi ..sve mame..ne znam zašto me ovo sve tako pogodilo i zašto vam pišem, jer vjerujem da ćete me osuditi..s pravom….grozna sam mama..
Ne bih rekla da si grozna mama… zasto? Jer imas planove za svog sina? Jer mu zelis najbolje? Ne..sigurno ne..
Da mozda puno ocekujete od 5-godisnjaka? Mozda..to ne mogu znati. Al vrijeme ce pokazati. Ne treba se razocarati na prvu. Pustite ga da se sam pronade jer mozda ne zeli ici istim putem kao vas dvoje
[lilypie.com]
olgica iskreno jako me pogodilo ovakvo razmišljanje jedne majke, ali nikoga ne osuđujem pa tako ni tebe.. Tvoj sin je malo dijete, i uopće nikada neću razumijeti roditelje koji tako nameću svojoj djeci nešto svoje.. Vaš sin je mala osoba, osoba za sebe, to što nije spretan i što nije za ovaj sport koji god da je, ne čini ga nesposobnim, ili manje vrijednim.. bitno je da ga odgojite kao dobru osobu, a ne dobrog sportaša, uostalom vi ste tu da mu pomognete naći hobi/sport koji će ga zanimati a ne da ga tjerate na nešto što ne voli.. Imam takvog prijatelja čiji je otac profesionalni vozač motocrossa i on je sav uzbuđen i sretan jer mu je sin u tome,ali sin nije sretan, ne zaboravite na njegovu sreću.. i sretno
<3 Čuda su moguća ako vjeruješ u njih <3
🙏👸👸🙏❤️
mislim da to nije ničiji neuspjeh. slažem se sa curama. najbitnija je ljubav i razumijevanje. dajte djetetu vremena da pronađe sport koji ga zanima. a možda ga neće zanimati sport. najbitnije u svemu je da mu pružite beskonačnu ljubav. naučite ga sportskom duhu, a ostalo će doći na svoje mjesto.
sretno!!! 
Odnosno, hvala vam svima:-) mislim da su u pitanju bila moja očekivanja u pitanju..iako sam samu sebe uvjeravala da mi je bitno samo da je sretan, negdje podsvjesno je ovaj sport i MOJA želja za sportom čučala..sad znam da nisam u pravu..i da moram raditi na sebi,a ne na svom anđelu..hvala vam..hvala i opet hvala:-*
Pa tek mu je pet godina,sad se treba igrat i zabavljat raditi ono što on hoće jer kad će ako ne sada,kad krene škola za godinu dvije imat će tu obavezu i onda će za čas proći mu djetinstvo i eto ti ga među odrasle,mislim da svi zaboravljamo da su to samo mala djeca koja se hoće igrati,kojima nije bitno nadmetanje i tko će bit prvi ili zadnji,njima je bitno da se igraju, a za sport i bavljenje sportom će doći vrijeme…znam mnogo primjera roditelja koja su forsila svoju djecu da se bave sportom,čak ih prisiljavali pa su djeca svoje najbolje godine izgubili na to i jedva čekali odrasti da se mogu prestat bavit time što im je nametnuto…moj vam je savjet da pustite djete da se zabavlja i igra kako ono hoće,a kad dode vrijeme za sport sam ce pokazati želju,nemojte gledati na to kao neuspjeh u roditeljstvu već kao na uspjeh jer ste odgojili dijete tj. odgajate dijete koje se samo zauzima za svoje stavove! Glavu gore i pruzite mu potporu to je njemu najbitnije,a posto ste oboje sportaši mislim da će kad jos malo odraste i u njemu se probuditi zelja za sportom i ta žar koju sada ne pokazuje. 
Sortiraj odgovore
Najstariji