Ovo je vjerojatno pitanje koje i ne sjeda na ovu stranicu, ali ja sam na rubu i očajna, a većina Vas ovdje ste stariji i imate djecu i znate kako je biti roditelj. Naime ja sam tek napunila 18 i imam problema sa svojom, valjda, majkom. Ne znam odakle bi krenula.Ja sam jedna od onih koji su upisali gimnaziju, i naravno moja majka je shvatila da sam u nekoj granici pametna, toliko bar da dobijem diplomu,a mene škola pretjerano ne zanima, s 3 prolazim. Zatim stvarno ne pretjerujem sa izlascima, odem ponekad i ostanem kao svi moji vršnjaci otprilike do 3, ako i popijem ne napijem se.Također imam svoj stil, u smislu da volim haljine, suknje, naravno nista previše kratko, te volim sandale na punu petu kako je ljeto i to tako. Također odlično šminkam i obožavam to, uživam u tome. Nisam bezobrazna, čak i po kući perem suđe, motam veš, usisavam. Vjerojatno se pitate zašto to nabrajam. Pa jednostavno više ni sama ne mogu procjeniti jesam li baš toliko loše dijete? Je li loše jer ću upisat bilo koji faks samo da ga riješim da mi majka ne stoji nad glavom? Jesam li loša što se volim šminkati i elegantno oblačiti? Što se volim družiti s prijateljima? Je li u redu da me se zbog toga naziva droljom, propalitetom, da neće ništa od mene biti, da sam sve razočarala? Također mi ona neprestano ponavlja ‘Sve sam ti dala, ništa mi nisi vratila’. Imala sam prosječno sve, a vraćala sam obavljajuci poslove koje mrzim. Najnovija svađa je ispala jer mi je prošle godine obećala dopustiti da si posvjetlim vrhove kose. Ja kako sam već psihički jako nestabilna zbog dugogodišnjeg maltretiranja, kosu sam koja je bila do sredine leđa, ošišala do ramena, u bijesu što mi ne da da sa svojom kosom radim što želim. Ne da ona 50 kuna za to, da dam prijateljici koja je frizerka (još nije ni punu cijenu tražila). Nije mi ni samoj dala. Ja stvarno više ne mogu, šta god obučem, napravim, nisam normalna, i dere se na mene zašto sam takva. Zapravo ni ne znam šta točno tražim od Vas, možda da mi kažete da sam ja užasna, možda da saznam što da radim.Meni je ovo prešlo svaku mjeru, najrađe bi popila šaku nečega i da jednostavno o ničem više nikad ne mislim, da se više ne moram gladna trest i plakat i ovako tražiti ‘pomoć’ ili bi otišla, a nemam nigdje, nemam nikoga. Svaki je savjet, riječ dobrodošla. Hvala
Pozdrav! Prije svega da napomenem da sam i sama znala slusat takve izjave od oca, no on je psihicki nestabilan tako da on ima dijagnozu. To boli, medjutim s vremenom naucis funkcionirat tako i ne dopustas da te dira. Jos si mlada, jos uvijek ovisis o roditeljima, u smislu nemas posao, u skoli si i tek trebas krenut u zivot a oni su ti da te u njega upute em financijski em psihicki. To sto ti majla radi i govori nije u redu, ne znam kakav odnos inace imate al pokusaj sjest s njom i porazgovarat. Ako ne zelis na fakultet to je tvoje pravo i tvoj izbor. Ako te zanima sminkanje zavrsi neki tecaj za to. Od faksa danas i tako nemas nista. Da li si jedino dijete? Majka ocito svoje frustracije lijeci na tebi no premalo si informacija dala da boh ju mogla osudjivati. Jer svi smo mi u pubertetu imali problema s roditwljima i onda kad odrastes i dobijes svoje dijete shvatis da su ti samo zeljeli najbolje iako ti se tad tako nije cinilo. Ne pravdam njene izjave ni u kom slucaju. Mislim da su izjave da popijes saku necega smijesne, tek sad pocinje zivot i pravi problemi. Ne mozes na prvoj vecoj prepreki dignut ruke od svega, izvuci se jaca i hrabrija iz svega toga, nauci i pamti da se tako ne treba postupat prema djetetu, izvuci nesto dobro iz svega jer sad nemas velikog izbora. Nadam se da shvacas sta zelim reci. Ako je to uistinu sustavno psihicko maltretiranje onda se obrati nekom za pomoc, iako po ovom sto si navela ne cini se da je tako. Neki roditelji su previse strogi neki previse popustljivi, nije dobro ni jedno ni drugo, a svi rade onako kako misle da je najbolje. Majka vjerovatno od tebe zeli da postignes nesto u zivotu i budes normalna cura, i boji se sta ce neko rec ako te vidi u minjaku ili stiklama.. ja te razumijem, znam kako ti je ali pokusaj razumijet i ti nju. Sjednite i popricajte. Tako se rjesavaju problemi. Od sad pa zauvijek. Sretno ;)
Nisam jedino dijete, imam dva mlađa brata no njih nitko ne dira. Jednostavno što god da ja napravim kažem ne valja. Uvijek me se ponižava. Ja znam da nisam odrasla, najpametnija ali nisam dijete i nisam glupa.
Nisu to smiješne izjave, vidim da si imala sličnu situaciju, pa jesi li ti sjedila po cijele dane kao što sam rekla, gladna uplakana u četiri zida? Iskreno se nadam da nisi. Problem je što sam i ja počela ludit, plakat zbog svega. To je psihičko igranje, u jednom trenutku dođe, izvrijeđa me, udari i za 15 minuta se vrati kako me voli, kako se ja nemam pravo ljutiti. To je ona logika, ja rodila, ja ubila. Rodiš si dijete i ako ti nešto ne paše ubijaj od batina, ti si ga rodila. Najviše se bojim da ću i ja takva postati. Odakle ikome da mi brani ako se želim ofarbati? I ne, ne nosim minice ni klasične štikle, sve u granicama pristojnosti, no ona želi da budem obična, u običnim trapericama, običnoj majici, nenašminkana, zato jer samo takve obične cure postignu nešto u životu.Možda će netko pomisliti i da izmišljam, ali kad je gledam većinu vremena vidim samo mržnju i gađenje prema meni. Također se bavim manekenstvom,tj više modelingom, nisam proporcija za manekenku, i neprestano mi se govori kako sam umišljena bez pokrića, prosječno obično lijepa, kako se bezveze sređujem, tko će mene gledati, pun je grad lijepih cura. A kad dođu slike sa snimanja, kače se po fejsu i pokazuju uokolo. Gdje je tu taj osjećaj roditeljstva? Roditelj treba bit potpora jer je temelj samopoštovanja i samopouzdanja.
Gle, nemam namjeru pisat gdje sam plakala i kako mi je bilo, bilo mi je grozno i jako tesko. Al isto tako mi nikad nije palo na pamet da se ubijem il nagutam tableta i tako rijesim problem. Nisam ni rekla da ih nosis (minice) vec sam haljine i punu petu okarakterizirala tako jer mozda tvoja majka to vidi kao “minjak”. Jesi pokusala pricat s njom do sad o tome svemu? Nitko ni ne kaze da si dijete i da si glupa, vidi se po pisanju da nisi, samo nitko od nas ne moze rijesit tu situaciju vec ti sama. Ne znam gdje zivis ali ako ikako mozes upisi fakultet u nekom drugom gradu, nadji neki koji bas nema u tvom gradu i makni se od nje. Mene je to spasilo. Kazem ti, trebas izvuc najvise od onoga sto ti je zivot pruzio. Znam da je sad tesko jer si doma i nemas izbora i jos si u skoli, i znam koliko je tesko cak i otic na kavu kad imas takvog roditelja, al pokusaj se nekako maknut od svega toga. I meka te tjesi samo da ce sve to jednom proc. To je tjesilo mene i evo proslo je. Kljucno je samo da se maknes od nje. Mozda fax i nije tako losa opcija ;)
Ne vrijedi s njom sjest i razgovarati, jer ce se odmah poceti derati na mene i to ce zavrsiti lose. Sto se fakulteta tice, mogu samo u Osijeku studirati, nigdje drugdje me nece pustiti bas iz razloga da budem primorana ostati doma. Jedina opcija mi je za godinu dana kad zavrsim srednju, spakirat jedan rusak i radit u Njem posteno za mizernu placu i postic koliko toliko ili si u Osijeku nac posao preko studentskog(sumnjam jer prolazim s 3) i odseliti. Ne znam, ali hvala ti puno, stvarno si mi pomogla :)
Sortiraj odgovore
Najstariji