Pismo mame koja je izgubila bebu u 9. mjesecu trudnoće

meni je ovo prestrašno za citati…. :((

Draga“ ja sam”, želim ti svu sreću ovoga svijeta da ti se ostvari ono šta najviše želiš!!! Znam da nas naši anđeli negdje gore čekaju, ali ta bol nikako da popusti. Samo hrabro naprijed, doći će i tvoje vrijeme!

Prošla sam ovo također sa našom prvom bebom,i to u 40,tjednu!!Trebalo nam je puno hrabrosti i volje krenuti dalje,ali duboko u sebi znali smo da će doći i naših“5 minuta”!!Sada imam dvije prekrasne cure ….i da …razmažene su….ali su mi sve!!!Zato hrabro….jer svako ima svojih “5 minuta”……kad tad!Pusa i sretno!

Miki, hvala vam …ja Vama takoder zelim svu srecu i da sto prije dode misek maleni :) 
ni mene bol ni nakon 2 god ne popusta..a da sve bude jos gore nego je ..trebala sam ga rodit na svoj rodendan koj sam uvjek iscekivala sad cekam kad ce proc.. 
ali glava gore.. moramo bit jake i mislit pozitivno tako ce nam se i vratit.. sljedeca Vasa prica zelim da bude o tome kako je porodaj prosao  ♡

Rasplakali ste me sa ovim tekstom, ja sam svoju curicu izgubila pred 17 godina, imala je točno 9 mjeseci, samo šta nije prohodala, nije bila bolesna, SIDS ili smrt u kolijevci, vječita bol