Prijevremeni porod-serklaža

Ovako. Bila sam trudna sa blizancima.U 17 tj cerviks je bio skracen i otvorena sam bila prst. Poslali su me na hitnu serklazu. U bolnici sam lezala 14 dana i pustili su me kuc na strogo mirovanje. Do 22 tjedna je sve bilo u redu do 14.8. Kada sam dobila trudove, poslali au me u bolnicu di sam dobila infuziju i antibiotike. 15.8. Hitno su me zvali na pregled jer mi je crp bio 125. Poslali su me u radaonu gdje mi je skinut sav od serklaze i bila sam otvorena odma 9prstiju. Od 9 do 15 do 12 kada sam u svim tim bolovima(fizickim od trudova, a psihicki mozete mislit kako je bilo) rodila prvo djecaka od 540grama, minutu poslje curu od 470grama. Na zalost ostala sam bez njih. 5 dana sam bila u bolnici i nitko mi do dan danas nije rekao koja upala je to bila i cega. 2mj, a ja ne znam nista. Brisevi svi bili uredni, mikrobiologija uredna, urinokultura uredna sve uredno. Zanima me jel moguce da tijelo nije pruhvatilo serklazu ili tako nesta. Jer mi nije jasno kako je krv prije serklaze bila uredna i nikakve upale nije bilo, svw je to doslo poslje serklaze…. hvala svima koji procitaju ili znaju nesta o ovome, jer ludim vec. I da ne zaboravim, kad sam se porodila cistili su me i bila sam na 3 ultrazvuka poslje, da bi na kraju kad sam izasla iz bolnice otisla kod privatnog ginekologa koji je NAKON 6 tj vidio da mi nisu izvadili svu posteljicu. O ovom tek ne znam sta bi rekla….

Nemam iskustva sa serklazom, ali samo zelim reci da mi je strasno zao zbog vaseg gubitka 😞
Ja sam prosle godine izgubila bebu u 22.tt zbog otjecanja plodne vode, isto tako su svi nalazi/brisevi kao i phd nalaz bili uredni.. nikad nismo saznali tocan uzrok tome..

Jako mi je zao zbog vas  najteze je to sto nikad ne dobijemo odgovor zasto i zbog cega.  

Točno znam kako se osjećate, nekada na žalost nema odgovora. Napravite briseve i nakon poroda, i urinokulturu.Nadam se da ste dobili nalaz posteljice. Ne mučite samu sebe zašto i kako, nego napravite sve pretrage da budete sigurni za slijedeću trudnoću. Gubitak djeteta je nešto najgore što majka može doživjeti. Na žalost okolina ponekad nije ga dovoljno osjetljiva da shvati da je dijete od 22tt također dijete.

Napravljeni su svi nalazi prije i poslje trudnoce, sve je u redu bilo. I nalaz posteljice je uredan. Znam da se ne smijem mucit, hvala vam puno. Da, to nazalost sam dozivjela u bolnici di sam dozivjela “sta placete? Bit ce iduca trudnoca, mladi ste”. Nekad imam osjecaj koda sam izgubila 2 plisane igracke, a ne svoju djecu koju sam jos prije ovog svega cekala 3 godine. (Podpomognuta oplodnja). U jednu ruku je dobro sto sam mlada vidla da nije zivot bajaka i da trudnoca nije bajka. Strah za iducu trudnoce je velik, ali ne zelim odustat

Hrabro samo, meni je jako puno pomogla molitva. I meni osobno donosi mir što mogu otići na groblje, što smo svoje dijete dostojanstvo pokopali. Koliko god je to bilo teško.U bolnici nisam doživjela takvo iskustvo, rekli su mi isplačite se. Premda je to bilo moje šesto sunce. Na žalost, neki ljudi oko nas su ignorirali činjenicu da smo izgubili dijete, a neki su nam rekli bolje da je tako, jer je rodjen u 24tt i umro nakon 4 dana. Najdraži mi je komentar, nema veze već imaš pet djece.  Meni je došlo da na majicu napišem što da ne govore i tako hodam okolo. Jer zaista je dovoljno reći žao nam je što se to dogodilo bez popratnih komentara. Iduća trudnoća i iduće dijete nikada neće zamijeniti izgubljenu djecu. Vi ste i dalje majka. Pomoglo mi je i čitanje foruma žena koje su to isto prošle. Na žalost tko to ne doživi ne može ni razumjeti. Želim vam svu sreću💗

Meni je pomogao razgovor s psihoterapeutom, i sto sam vise ljudima prepricavala situaciju imala sam osjecaj da to sve vise otpustam od sebe. Iako nije svakome ugodno slusati o tome, jer imaju osjecaj da moraju odgovarati s nekim rijecima utjehe, ali ja sam samo imala potrebu to iznova i iznova pricati.. pa makar u nocnim satima u krevetu sama sebi..
I iako je mozda klisej, al vrijeme zaista napravi svoje. Meni se cinilo da sam vec nakon mjesec dana spremna za novu trudnocu, al prema savijetu psihoterapeutice pricekali smo barem 6mj i dobro da jesmo.. vise od godinu dana nakon sam ostala trudna i tek sada vidim koliko onda nisam bila spremna, koliko sam tada bila u ogromnoj tuzi i kako to nikako nije bilo okruzenje u koje nova bebica treba doci. Podsvjest je jako snazni faktor, i nebi bilo fer da nova bebica dođe zato da bi zamjenila bebicu koju smo izgubili. Ona zasluzije doci jer zelimo nju, a ne da bude necija zamjena. Koliko god mi je bilo to tesko prihvatiti sada znam da smo napravili dobru stvar sto smo cekali.
.
.
Prema rijecima moje dr trenutak kada znas da si izasao iz procesa tugovanja je kada se sjetis osobe koju si izgubio i ne preplave te losi osjecaji (tuga,zaljenje) vec se osobe sjetis sa zahvalnoscu, sa srecom i ljubavlju u srcu.. kada se sjetim svoje djevojcice sretna sam sto sam barem tako kratko bila njezina mama. Napravila je cudo za mene i moju obitelj, toliko je ojacala nas brak, promijenila mene osobno i moj stav prema nekim zivotnim situacijama.. vjernica sam i vjerujem da Bog ima svoje razloge zasto je nju poslao i uzeo natrag. Ona je sada na prekrasnom mjestu i nikad nije osjetila ovozemaljske boli, samo nasu veliku ljubav za nju ❤️

baMAMA

Meni je pomogao razgovor s psihoterapeutom, i sto sam vise ljudima prepricavala situaciju imala sam osjecaj da to sve vise otpustam od sebe. Iako nije svakome ugodno slusati o tome, jer imaju osjecaj da moraju odgovarati s nekim rijecima utjehe, ali ja sam samo imala potrebu to iznova i iznova pricati.. pa makar u nocnim satima u krevetu sama sebi..
I iako je mozda klisej, al vrijeme zaista napravi svoje. Meni se cinilo da sam vec nakon mjesec dana spremna za novu trudnocu, al prema savijetu psihoterapeutice pricekali smo barem 6mj i dobro da jesmo.. vise od godinu dana nakon sam ostala trudna i tek sada vidim koliko onda nisam bila spremna, koliko sam tada bila u ogromnoj tuzi i kako to nikako nije bilo okruzenje u koje nova bebica treba doci. Podsvjest je jako snazni faktor, i nebi bilo fer da nova bebica dođe zato da bi zamjenila bebicu koju smo izgubili. Ona zasluzije doci jer zelimo nju, a ne da bude necija zamjena. Koliko god mi je bilo to tesko prihvatiti sada znam da smo napravili dobru stvar sto smo cekali.
.
.
Prema rijecima moje dr trenutak kada znas da si izasao iz procesa tugovanja je kada se sjetis osobe koju si izgubio i ne preplave te losi osjecaji (tuga,zaljenje) vec se osobe sjetis sa zahvalnoscu, sa srecom i ljubavlju u srcu.. kada se sjetim svoje djevojcice sretna sam sto sam barem tako kratko bila njezina mama. Napravila je cudo za mene i moju obitelj, toliko je ojacala nas brak, promijenila mene osobno i moj stav prema nekim zivotnim situacijama.. vjernica sam i vjerujem da Bog ima svoje razloge zasto je nju poslao i uzeo natrag. Ona je sada na prekrasnom mjestu i nikad nije osjetila ovozemaljske boli, samo nasu veliku ljubav za nju ❤️

Slažem se. I za mene je rješenje bilo pričati o tome, tj. ja sam pisala samo za sebe. I da apsolutno se slažem sa zahvalnošću, svaki trenutak koje svoje dijete imaš u sebi ili na zemlji je veliki blagoslov. I naš mali anđeo napravio je prava čuda za nas💗 

IngaaG

Ovako. Bila sam trudna sa blizancima.U 17 tj cerviks je bio skracen i otvorena sam bila prst. Poslali su me na hitnu serklazu. U bolnici sam lezala 14 dana i pustili su me kuc na strogo mirovanje. Do 22 tjedna je sve bilo u redu do 14.8. Kada sam dobila trudove, poslali au me u bolnicu di sam dobila infuziju i antibiotike. 15.8. Hitno su me zvali na pregled jer mi je crp bio 125. Poslali su me u radaonu gdje mi je skinut sav od serklaze i bila sam otvorena odma 9prstiju. Od 9 do 15 do 12 kada sam u svim tim bolovima(fizickim od trudova, a psihicki mozete mislit kako je bilo) rodila prvo djecaka od 540grama, minutu poslje curu od 470grama. Na zalost ostala sam bez njih. 5 dana sam bila u bolnici i nitko mi do dan danas nije rekao koja upala je to bila i cega. 2mj, a ja ne znam nista. Brisevi svi bili uredni, mikrobiologija uredna, urinokultura uredna sve uredno. Zanima me jel moguce da tijelo nije pruhvatilo serklazu ili tako nesta. Jer mi nije jasno kako je krv prije serklaze bila uredna i nikakve upale nije bilo, svw je to doslo poslje serklaze…. hvala svima koji procitaju ili znaju nesta o ovome, jer ludim vec. I da ne zaboravim, kad sam se porodila cistili su me i bila sam na 3 ultrazvuka poslje, da bi na kraju kad sam izasla iz bolnice otisla kod privatnog ginekologa koji je NAKON 6 tj vidio da mi nisu izvadili svu posteljicu. O ovom tek ne znam sta bi rekla….

Ista stvar je bila s menom sve super dok ne ostanem trudna, prva trudnoca puknuce vodenjaka filmsko u 20 tj… Nalazi brisevi crp sve super… 4 mj poslje ostanem trudna s blizancima, ovaj put prate cerviks u 19 tj me šivanju, unutrnje ušće oblik u, 1.5. Uz mirovanje… Serklažu dobro primila, pustena doma, počela malo krvarit, brisevi pokazali esherlihiju spajaju me na antibiotik sve ok… Kraj 22 tj u bolnici dobijem trudove koje nisam znala da su trudovi i u roku sat vrimena izgubim curicu i dečkiča… Zivili sat vrimena…. Poslje toga pretpostavljaju razlog da je slab cerviks… Bakt brisevi ok i sve ostalo i ja stvarno vise neznam sto… Znam da serklaza nije najbolje rijesenje kod blizanaca jer su rekli da nema nekog učinka…. Vidim da smo terminom bile blizu… Sad ce me šivati najkasnije 16 tj… Vise neznam što odluciti… Strah me serklaže strah me bit bez nje… U trudnoći sam mirovala