ja sam isto plakala oba puta kada sam čula srčeko, sa limom i sad kad je beba još u buši, totalno prekrašno!! a plakala sam i kad sam saznala da sam trudna isto oba puta, i kad sam rodila, i sa malim prvih par tjedana kad je i on plakao heheh, puno je to suza, ali ne bi ih nikada mjenjala, kad opet rodim za par mj, vjerojatno ću pustit suzu, jer moji limači su mi sve na svijetu za njih dišem.. a trudnoća kao takva, ma neka traje i tri godine i neka 100 kila dobijem prekrasna mi je svaki dan sve ljepša i ljepša!!
url=https://lilypie.com [lilypie.com]]
[lilypie.com]
[lilypie.com]
sada odbrojavam još sitno do termina i redovito se budim sa osmjehom na licu i mislima: još malo i opet ću se bojati… jer kada sam napokon preživjela taj svoj duuuugi prvi porod i dobila sina u ruke našla sam se u paničnom strahu i samo sam ga željela vratiti nazad u trbuh da bude na sigurnom :) znam da je to malo blesavo, ali bila bih trudna 100 godina samo da mogu biti mirna. biti trudna, nositi to malo biće pod srcem i iznjedriti nov život… nitko mi ne može reći da postoji nešto posebnije i ljepše od toga! biti žena, biti majka…. ako to nije smisao života, ne znam što jest…
mama trogodišnjaka i uskoro malene štruce… ima puuuno pitanja, a možda i koji odgovor za nekoga :)
Sortiraj odgovore
Najstariji