Trudimo se jesti raznoliko i zdravo.Unatoc tome sto nas trogodisnjak ne ce jesti sve sto kuhamo (citaj puno toga!) mi ne odustajemo od kuhanih i zdravih obroka.Veci je problem sto nove okuse i drukcije jelo na tanjuru ne ce ni isprobati pa da vidi je li fino ili ne.Bez obzira na te probleme,sreca je sto ne voli niti junk food.Ponekad,vrlo rijetko,da izrazi zelju za cevapima i przenim krumpiricima pa to i dobije.Nemamo naviku ici u McDonalds,a pizza se kod nas jede bas kad nismo stigli nista skuhati,a to je jako rijetko.
Happy mama puta dva <3
Ja sam kao tata lud za junk foodom i kad god mogu “sredim” kebab, pizzu il cheeseburger. Moja žena pak pazi na prehranu a sad kad smo roditelji pokušava i djetetu usaditi zdrave prehrambene navike. Meni se kosa dizala na glavi od njenih “zdravih grickalica” i “ljupkih đuveđa” i nisam to htio niti pogledati. No kad sam probao pokoji zalogaj radi mira u kući moram priznati da sam se ugodno iznenadio. Ona ima zaista mašte i volje a sad kad vidim svog malog kako s guštom papa čips od kelja ili jabuke moram priznat da mi je jako drago što ne tamani pringelse i sl. Povremeno mu dam griz kebaba ili pizze jer ne mislim da to treba u potpunosti izbaciti niti da je to nešto strašno loše ali sigurno da mogu biti sretan i presretan što se moj mali švrčuljak veseli jednako i mahunama, juhici ili voćnoj salati. Njegov “porok” su gazirana pića, jako mu se sviđaju mineralna voda ili cola, voli kad mu šprickaju balončići po nosu. Naravno radi se o par gutljaja jer je on ipak još jako mali.
Nastojim svoje troje teenagera hraniti raznovrsno i zdravo, unazad godinu dana sam i zasadila s djecom naš prvi vrt, ali djeca ipak imaju potrebu povremeno skrenuti u Mc donalds KfC i slicne restorane s junk food ponudom.
Iskreno, kad netko od njih troje predlozi takav izlet - pa ni mi odrasli, osvjesteni i informirani o blagodatima prirodne i zdrave hrane poveselimo se masnim krumpiricima i jos masnijem hamburgeru .
ali nastojim da takvi izleti budu u okvirima - jednom mjesecno i ustrajem u pripremanju sezonskih namjernica, povrca iz vlastitog vrta i sl…
Moje dijete jedino sto jede od te brze i nezdrave hrane je pomfrit. Ustvari za ostalu nezdravu hranu ni ne zna jer ga s namjerom nisam nikada ponudila niti pripremila doma. Trudim se da cijela obitelj svakodnevno ima zdrave obroke pa tako sam i ja njega od najranijih dana naviknula na to. Jedino sto pojede je pomfrit i to u malim kolicinama otprilike 1-2 puta mjesecno. Smatram da mu takva nezdrava hrana ne pruza nista dobrog i ako ce jednog dana kada bude odrasla i zrela osoba ipak se odluciti za nju, to ce biti njegov odabir. Kako bi mu zdrava hrana bila i zanimljiva pravim ju na zabavan nacin, ukljucujem njega u pripremu obroka, izrezujem povrce u zabavnim oblicima, pricam mu zabavne price gdje su glavni likovi voce i povrce… Na zabavan nacin najlakse je djeci pribliziti neke stvari pa tako i svjest o zdravoj prehrani. Ova knjiga bi nam odlicno dosla s obzirom da nas jako zanima kako na prvi pogled nezdravu hranu mozemo pripremiti na zdravi nacin. Uvijek sam otvorena za nove opcije pa tako i takve namirnice ukljuciti u prehranu svoje obitelji, a pogotovo ako ih je moguce napraviti na zdravi nacin.
Moja curica ne voli junk food ali samo iz tog razloga što jednosotavno nezna što je to..od malena susreli smo se s nizom alergija na hranu, tako da od njenih prvih svjesnih i samostalnih obroka umjesto bonbona gricka suho voće-marelice, smokve, ananas i slično, umjesto čipsa prženog u ulju gricka čips od jabuka, tikvica i slično. I sad kad će uskoro četiri godine nastavlja istim tempom. Iako sad ima neko svoje mišljenje, i bez obzira što zna što smije, a što ne smije jesti, zna biti malo znatiželjna i upitati što je ovo ili ono. Ali i dalje voli jesti svoje “slatkiše” i svi smo sretni…i iskreno mogu reći da je sve stvar navike…i ja isto, najviše zbog nje, uživam u zdravim slatkišima i u zdravom junk foodu… sve je stvar navike i malo domišljatosti u kuhanju i pripremanju hrane.
Moj sin ne voli pretjerano ni ne traži pretjerano junk food. Ja i suprug nismo neki ljubitelji junk fooda, pa se uz nas i sinčić navikao na zdraviju prehranu. Ne branimo mu junk food jer ni ne traži previše. Voli jesti samo hot dog, i to traži samo kad smo negdje na izletu s prijateljima. Baka mU pravi pomfrit kad je kod nje i to mu se sviđa, čak ga doma ni ne traži, to je kao “jelo koje se jade kod bake”. Samo se nadam da ga baka neće previše naučiti na nezdravu hranu, možda bi baki dobro došla ova vaša divna knjiga :-) Sjećam se što je meni sve moja baka pripremala za jesti, a da mama nije ni znala, haha. Ma bake su najbolje, samo ponekad bi sve unucima dozvolile, tako i kod hrane.
Imam kćer od 15 godina i sina od 3,5 i jedu junk food . Realno kada pogledamo u tom junk foodu nije uvijek “junk” , hamburgeri pečeni bez masnoće sa dodatkom puno povrća ili pizza koja ima sve sastojke koje ustvari svakodnevo koristimo u svojoj prehrani , a poneki izlet sa roštiljem ili čevapima ne možemo odmah ustvrditi da je to “junk”. Pretilnost kod djece i odraslih izaziva u najvećoj mjeri šećer i saharini koji se u organizam unosi u ogromnim količinama. Za mene “junk” hrana su raznorazni čipsevi, smokići, svi light proizvodi,…i tu im sugeriram da jedu u što manjoj mjeri , jer zabrana je najgora opcija ( jer je najslađe ono što se ne smije ).
A sta da kazem pizza jednom tjedno na meniju mora biti, ali inace od kelja do tikvica i spinata,nema toga sto moje dijete pojelo nebi.Kada kuham kuham za sve, i tako je naucena da to mora jesti jer ja posebno za svaciju zelju nemislim kuhati.Kada nije htijela jesti,tj birala je po tanjuru ljepo sam joj rekla ili jedi ili budi gladna.Brzo se naucila i tako prihvatila jesti bas sve..
Sortiraj odgovore
Najstariji