Čao mamice i one koje čete to tek postati.Prije točno godinu dana postala sam MAMA.Moja životna zelja s 21 godinom.Jako mlada ali nema stvari koju bi sam na svjetu više htijela nego to.Živimo okej život s obzirom na koronu i stavke da smo mladi i dolazimo iz siromašnih obitelji.Sami smo se digli na noge.Kupili auto,odselili.Ali moje srce nekako nije puno još.Svaki pomisao na trudnocu mene obuzmu emocije.Toliko želim još djece,a bila bi toliko sebična da dovedrm djete na svjet a nemogu mu pružiti sve što treba.Kako zanemariti taj osiječaj kako živjeti s time.Kada vidim bebu doslovno se rasplačem.
Sortiraj odgovore
Najstariji