Mame na forumu brinu kako će njihove bebe, ali i one same prihvatiti odvajanje nakon rodiljnog dopusta zbog povratka na posao. Većinu mama brinu česti podoji, a neke se pitaju i kako će se dijete priviknuti na jaslice. Kakvo je vaše iskustvo?
Nakon što prođe godinu dana s bebom i službeni rodiljni dopust, zaposlene mame vraćaju se na posao. Mama mihaela otvorila je temu u forumu i postavila pitanje: "Imam bebu od 10 mjeseci. Uskoro krećem ponovno na posao pa bi me zanimali vaši savjeti kako da još ova dva mjeseca bebu lagano privikavam da će ga čuvati baka. Jako je vezana uz mene, uspavljuje se sisanjem".
ProudMomy, koju muče iste brige, uključila se u raspravu i odgovorila: "Budući da je muž često službeno odsutan, a ja radim u smjenama i vikendom i svakako, dadilja je jedino moguće trenutno rješenje, jer nema tog vrtića koji radi onako kako ja radim".
Što se tiče privikavanja, ova mama je na forumu otkrila svoje iskustvo: "Navečer uspije zaspati sam u svom krevetiću i izbacili smo noćne podoje. Sljedeće što ću napraviti jest ukidanje podoja kod popodnevnog spavanja, jer kao što rekoh radim svakako, pa se mora odviknuti od nekih stvari da bi mogao funkcionirati bez mene. Jedino ranojutarnji podoj još neću ukidati, jer ću ga tada uvijek moći podojiti. Vezan je za mene jako, ali od početka sam ga učila da ne mora uvijek mama biti tu, odnosno da je dobar i tata (ako nema mame ili baka ili netko treći".
Većina mama napisala je da ih najviše muči dojenje i kako će njihove bebe, ali i one same, prihvatiti novi dnevni raspored i smanjenje broja podoja.
"I meni je povratak na posao dosta teško pao jer prije toga nisam sina ostavila nikome na duže od pola sata. Imala sam sreće da mi ga je mogla čuvati mama tako da nije imao barem taj šok odlaska u jaslice. Ja sam koji tjedan prije povratka ukinula poslijepodnevno uspavljivanje sisanjem (uvijek je prije spavanja sisao), a noćni podoji su ostali. Možda dva, tri dana prije povratka na posao sam ga ostavila na par sati kod mame i nije se bunio tako da je sve skupa prošlo dosta bezbolno. Jedino sam bila neispavana na poslu jer su ostali noćni podoji, ali sam nakon tri mjeseca kljucanja na poslu, i to odlučila ukinuti, stvarno više nisam mogla izdržati", napisala je mama JeanGenie.
Privikavanje na jaslice
Mnoge mame koje se nakon godinu dana vraćaju na posao, a nemaju mogućnosti da dijete čuvaju baka i djed, razmišljaju i o jaslicama.
Tonijevamama se pita: "Ja za tri mjeseca krećem raditi. Najviše me strah kako će mi dijete spavati u jaslicama, budući da i preko dana i preko noći zaspe uz sisu. Noćni podoji mi ne predstavljaju problem, već uspavljivanje. Već sam mu davala bočicu, nju prihvati, popije on to, ali ne zaspi, onda pomogne samo nunanje, kako će biti tamo?".
"Ako dojite, nemojte prestajati s dojenjem kad krećete u jaslice - to će im dobro doći za utjehu. Mi smo dugo imali ritual da se odmah poslije jaslica uvalimo u krevet i da ona pocica. Znale bi tako ležati i po sat vremena, pa čak i zaspati. To je njoj bila velika utjeha i već kod ulaska u zgradu je počela vikati od nestrpljenja", savjetuje mama orhideja.
"Jaslice su dopuna roditeljskoj skrbi-odgoju, ne zamjena. Kvaliteta življenja djeteta u jaslicama ovisi o više odrednica kao što su organizacija odgojno obrazovnog procesa; važno je da odgojne grupe imaju broj djece u skladu s pedagoškim standardima, a također je važno da dijete ne boravi predugo tijekom dana u jaslicama. Od posebne je važnosti kvaliteta interakcija djeteta s roditeljima prije i nakon boravka u jaslicama, opremljenost prostora – koliko je razvojno poticajna za dijete, kvaliteta socijalnih interakcija u relacijama odrasli-dijete, dijete-dijete", kaže Božica Pintarić, prof. pedagogije i fonetike iz dječjeg vrtića Malešnica u Zagrebu.
Pročitajte što dijete očekuje u jaslicama i jesu li jaslice nužno zlo!
Strah od odvajanja
Shapica, koja se također bojala povratka na posao jer se od sina nije odvajala godinu dana, napisala je: "Zaspao bi jedino uz dojenje i popodne i po noći i nikada ga nitko nije stavio na spavanje osim mene. I još spava s nama u krevetu tako da pola noći provedemo u zagrljaju. I oko dva mjeseca prije povratka na posao sam počela ujutro odlaziti k svojoj mami i imati jutarnje rituale kao da se spremamo za posao. Pa smo bili kod bake, igrali se, tamo spavali popodne, pa bih ja lagano otišla na sat, dva, tri i ostavila ih same. I kad je došao taj dan bez problema je ostao s bakom, zaspao joj je s bočicom i sve je prošlo super. Sad radim već četiri tjedna i nema problema. Osim što se ne skida s mene od kad dođem po njega, pa dok ne idemo na spavanje, ali to je valjda i normalno, zaželjeli smo se jedno drugoga. Za noćno uspavljivanje i malo tijekom noći još uvijek dojim".
Mnoge mame muče razni strahovi povezani s ostavljanjem djeteta, poput pitanja jesam li dobra mama. Gordana Kastrapeli, voditeljica radionice 'U vrtić bez suza' kaže da takva pitanja većinom dolaze iz njihovog vlastitog straha od odvajanja. "No, o čemu god se radilo, važno je prepoznati da je to 'moj, a ne strah mog djeteta'. Strahovi mogu biti različiti i svatko treba za sebe vidjeti što je to što ga muči, izgovoriti svoj strah i racionalno sagledati koliko je utemeljen i što treba napraviti da bi ga raščistio", kaže Gordana Kastrapeli. Otkrijte koji je vaš majčinski strah od vrtića!
Pročitajte kako se zbog odlaska u jaslice osjeća vaše dijete!
