Nekad odmalena znaš koliko želiš imati djece, a nekad o tom uopće ne razmišljaš. Nekad si zacrtaš samo jedno, nekad i četvero. Nekad shvatiš da te želje ustvari ne želiš provesti u stvarnost, a nekad ti život pomrsi planove. I sve ima svoje prednosti i mane, kao i uvijek. Koje su to prednosti kad imaš jedno dijete?
Kad te netko onako bezobrazno pita „A kad će drugo?“, svašta ti padne na pamet. No, jednako kao i kad ti postave bilo koje drugo bezobrazno nepotrebno pitanje, ti ćeš to jednostavno ignorirati i dalje nastaviti svojim putem. Ako želiš imati jedno dijete, onda je baš to pravi izbor za tebe. Kao i ako ne želiš uopće imati djece ili ih imati petero. No, pitaš li se ikad koje su zapravo prednosti tog što si roditelj jednog djeteta? Možda im to idući put možeš ubaciti u odgovor – ako želiš pristojno odgovoriti.
Jer, neupitno je da će te kad-tad netko pitati nešto na ovu temu. Stigma koja prati roditelje jednog djeteta potpuno je suluda, ali postoji. Mnogi će reći da su oni zapravo sebični, neki da su slabići, pa će dodati kako si žele ostaviti prostora za karijeru, pa kako žele svoj prostor u domu… I ništa od tog nije niti približno mudro niti pristojno reći. Zato se na to nećeš obazirati, ali možeš baciti oko na prednosti – samo jednog djeteta.
1. Jednako su dobri u druženju
Čini se da je revolucionarna studija iz 1987. dokazala da je ideja o jedincima koji su introvertirani i sebični zapravo mit. Jedinci su jednako vješti u društvenoj interakciji i skloni ekstrovertnosti kao i svi drugi. To otkriće dolazi do izražaja tijekom njihovih života: prema studiji iz 2010. godine, kao odrasli oni imaju jednak broj bliskih prijatelja kao i ljudi s braćom i sestrama.
2. Bliži su svojim roditeljima
Posljednjih desetljeća sve veći broj istraživanja (uključujući jednu studiju objavljenu prošle godine) otkrio je da jedinci imaju čvršću vezu sa svojim roditeljima, čak i tijekom tinejdžerskih godina. Jedna je često citirana analiza više studija pokazala da su jedinci nadmašili sve druge u pogledu povezanosti s roditeljima.
3. Oni su dobri
Istraživanje studenata medicine u Kini pokazalo je da jedinci (kao i najmlađa djeca u obitelji) imaju više ambicija, više različitih interesa, samopouzdanja i inteligentniji su od prvorođenih ili onih rođenih „u sredini“. Čini se da ih te kvalitete otvaraju mnoga vrata. Studija iz 1980. godine pokazala je da je veća vjerojatnost da će jedinci vjerojatnije ići na fakultet nego djeca koja imaju braću i sestre, te da će imati bolje plaćene poslove kao odrasli.
4. Bolji su u reguliranju svojih emocija
Ona ista studija iz 1987. pokazala je da jedinci bolje osjećaju sami sebe tijekom razdoblja koja nisu laka, te da lakše procesuiraju teške osjećaje od djece s braćom i sestrama.
5. Manje je vjerojatno da će biti depresivni kao tinejdžeri
Fascinantna studija iz 2011. godine otkrila je da adolescencija teže pada onima s braćom i sestrama, te da je veća vjerojatnost da će to kod njih rezultirati depresijom. Dakle, čini se da to što netko nema braću i sestre, toj osobi čini teška razdoblja malo manje teškima.
6. Ekološki su prihvatljiviji
Dobro, ovo je argument za koji bi se mnogi mogli zakačiti. No, ako već idemo u krajnosti… Jedna je švedska studija iz 2017. pokazala je da ako obitelji u razvijenim zemljama imaju jedno dijete manje, to bi moglo uštedjeti oko 58,6 kubičnih tona ugljika godišnje.
Naravno, niti jedni niti drugi nisu superiorniji niti manje vrijedni. Sve je na onom kako se osjećaš i što želiš, te kako ti se život posloži. No, ako te već netko povuče za jezik, pa kaže da svom djetetu činiš zlo ako mu ne „daš“ brata ili sestru, duboko diši i upotrijebi ove argumente. Jer, zapravo, možda svom djetetu - i sebi – činiš veliku uslugu.
